prijava
Aluminij d.d. Mostar je na koljenima i blizu stečaja nakon što su ljudi bliski predsjedniku HDZ BiH Draganu Čoviću ušli u Hercegovački div. Trenutačna dugovanja Aluminija su 345 milijuna maraka, a odlaskom generalnog direktora Aluminija u mirovinu Mije (Miše) Brajkovića na računima Aluminija je ostalo 90 milijuna maraka. Za osam godina Aluminij Mostar je zabilježio gubitak do granice svog temeljnog kapitala, što znači da će uskoro u stečaj.
HSP vidi jedino rješenje u žurnom povratku Miše Brajkovića iz Zagreba na mjesto glavnog savjetnika i ponovnog spasitelja Hercegovačkog diva koji je danas u težoj situaciji nego li poratne 1995. godine, kada je bio spaljen i kada ga je Mišo, uz pomoć hrvatskog Tvornice lakih metala (TLM) Šibenik i inozemnih prijatelja Glenkora i osobnog obraza, obnovio i osposobio za ponovni rad i proizvodnju. Direktor Brajković nije dao domaćim jastrebovima da lešinare po firmi i suvereno je vodio Aluminij zbog čega je došao u nemilost predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića koji mu je zbog neposlušnosti, prebacio privatizaciju Aluminija d.d. Mostar iz Agencije za privatizaciju HNŽ na federalnu razinu, a „svoj“ SOKO Mostar ostavio na županiji kako bi ga privatizirao za tristo tisuća maraka i nešto certifikata.
Generalni direktor Mišo Brajković je izvojevao pobjedu sa obnovom i ponovnim pokretanjem proizvodnje iz pepela. Nadalje, sačuvao je Aluminij od stalnih političkih napada i propagande nekadašnjeg dogradonačelnika Mostara Safeta Oručevića, koji je najavljivao da će se Bošnjaci autobusima vraćati i zapošljavati u Aluminij Mostar. Uspješno se nosio na direktorima Elektroprivrede HZ H-B preko Matana Žarića i Vlade Marića, koji su imali stranački naputak da unište Aluminij, a Mišo im je doskočio preko Hrvatske elektroprivrede (HEP) iz Republike Hrvatske. Izvršio je modernizaciju svih pogona posebice Ljevaonice i gotovo nove Tvornice anoda. Napunivši starosne godine za mirovinu, ali i još jedno vrijeme po ugovoru o djelu, otišao je u zasluženu mirovinu i ostavio sebi nasljednika u kolegi Ivi Lasiću koji je bio direktor Tvornice anoda. Nažalost, njegovim odlaskom počele su stalna previranja i smjene direktora pa i ovaj posljednji čin odlaska Maria Gadžića koji je inače rođak Mile Gadžić, dekanice Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i nekadašnje direktorice Agencije za privatizaciju HNŽ-a. Trenutačni predsjednik Nadzornog odbora Dalibor Miloš za „novog“ direktora je postavio svog kuma i člana Upravnog odbora za financije Dražena Pandžu, što bi rekla narodna poslovica „sjaši murta da uzjaši kurta“.
U ovom kratkom opisu, samo smo u najkraćim crtama istaknuli dubinu problema Aluminija, i ima toga još toliko kriminalnog i koruptivnog osim ovih posljednjih informacija o uzimanju osam i pol tisuća Eura za zapošljavanje. U povijesti Aluminija možemo reći da je nekadašnji direktor Jole Musa dijelio stanove i zaposlenja, Mišo Brajković ga podigao iz pepela i isplaćivao dobre plaće i gradio kulturu HNK i Galeriju Aluminij te ulagao u druge društvene akcije i medije, a Čovićevi ljudi dijele otkaze i na kraju će dovesti do stečaja da bi ga prodali za 1 marku.
Jedini spas za Aluminij je molba Miši Brajkoviću da svojim vezama i autoritetom pomogne opstanku Aluminija Mostar – Hercegovačkog diva i budućeg nositelja razvoja Mostara i Hercegovine kao „Aluminijske doline“.
Napomena: Fena se ograđuje od objavljenih informacija u ovoj rubrici i odgovornost za njihov sadržaj snose isključivo njihovi autori, odnosno pošiljatelji.
(FENA) R. G.
