prijava
BANJA LUKA, 30. kolovoza (FENA) - Nakon višegodišnje bolesti, u 64. godini života i 32. godini svećeništva, u srijedu, 29. kolovoza preminuo je svećenik Banjolučke biskupije vlč. Zvonimir Matijević.
Sprovodni obredi za pokojnog svećenika Zvonimira Matijevića započet će misom zadušnicom u katedrali sv. Bonaventure u Bajnoj Luci u petak, 31. kolovoza u 11 sati. Nakon mise uslijedit će ukop na katoličkom groblju sv. Marka u Banjoj Luci, javila je KTA.
Mnogi se sjećaju svećenika Zvonimira kada je u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, 6. lipnja 2015. pred papom Franjom iznio svoje potresno svjedočenje o patnjama koje je podnio tijekom nedavnoga rata. Njegov vrlo teški hod bio je vidljiv znak o teškoj torturi koja je ostavila teške posljedice po njegovo zdravlje.
"Zovem se Zvonimir Matijević. Svećenik sam Banjolučke biskupije. Rođen sam 1955. godine u Banjoj Luci. Otac mi je umro kada sam imao 11 dana. Nemam braće, a jedina sestra umrla je sasvim iznenada kada je imala 17 godina. Tako sam ostao sam sa svojom majkom. Nakon svršenog pravnog fakulteta u Banjoj Luci, odlučio sam postati svećenik. Za svećenika sam zaređen 1987. godine u Banjoj Luci.
Godine 1992. bio sam upravitelja župe Glamoč. Pastoralno sam skrbio za malobrojnu katoličku zajednicu od pedesetak vjernika među pravoslavnom većinom. U Republici Hrvatskoj već je bjesnio rat koji se nadvio i nad Bosnu i Hercegovinu. Dana 24. veljače 1992. ubijen je moj ugledni župljanin dr. Alojzije Kelava, specijalist dječje medicine, koji je bio potpuno nedužan. Mnogi su mi govorili da trebam otići. Međutim, nisam htio pobjeći i ostaviti svoje župljane u takvoj opasnosti. Slično je učinila većina svećenika moje biskupije, od kojih su njih osam ubijeni ili umrli od posljedica torture, kao i većina časnih sestara od kojih je jedna ubijena, a pojedine od njih i danas nose teške traume.
Na Cvjetnu nedjelju, 12. travnja 1992. nakon Mise vojnici su me uhitili i odvezli u grad Knin u susjednu Hrvatsku. Više puta su me tukli sve dok ne bih pao u nesvijest od boli. Tražili su od mene da na televiziji javno kažem da sam ratni zločinac; da su katolički svećenici zločinci i da odgajaju zločince. Kada su se uvjerili da ću radije umrijeti nego reći takvu laž, doveli su me pred vojnog zapovjednika. Hodao sam teškom mukom. Policijske lisice su mi se toliko usjekle u ruke da i sada nosim te tragove. Zapovjedniku je bilo jasno da neću još dugo izdržati.
Napokon su odlučili prebaciti me u bolnicu u vrlo teškom stanju. Liječnik mi je morao operativnim zahvatom izvaditi brojne podljeve krvi da bih preživio. Moj organizam više nije primao hranu. Često sam bio u nesvijesti. Kasnije su mi rekli da su mi dali šest doza krvi da bih preživio. Na molbu mog biskupa Franje, kojemu nije bilo moguće doći do mene, u bolnici me je posjetio bihaćko-petrovački pravoslavni episkop Hrzostom što mi je dalo nadu u pobjedu dobra. Tijekom 26 dana boravka u bolnici u Kninu oporavio sam se toliko da su me, na molbu biskupa, mogli razmijeniti kao ratnog zarobljenika. Nakon toga oporavljao sam se još dva tjedna u bolnici u Splitu. Neka Bog blagoslovi sve one koji su mi pomogli da danas budem živ.
Sveti Oče! Hvala Vam što ste došli u našu domovinu Bosnu i Hercegovinu s riječima mira. Hvala Vam što ste došli donijeti utjehu meni i puno većem broju onih, koji su patili i pate više od mene. Uvjeren sam da je Vaš dolazak i Vaša riječ melem na rane mnogima u ovoj zemlji. Hvala Vam i zato što ste došli probuditi klicu dobra u srcima mnogih, koji su činili zlo. Neka Vaš dolazak, Vaša molitva i Vaša riječ pokrene i svakoga od njih da čini dobro
Sveti Oče! Crkva mi je povjerila svećenički red. Raduje me što sam svećenik Katoličke Crkve. Drago mi je što stojim pred Vama kao Vaš svećenik. Premda, zbog svega što sam doživio, sad bolujem od bolesti multipla skleroza koja je popriličan životni križ te mi u pamet doziva riječi sv. Pavla: 'Najradije ću se još hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova' (2 Kor 12,9), ja, svećenik Zvonimir, od srca opraštam svima koji su mi nanijeli boli i molim za njih, da im milosrdni Bog oprosti i da se obrate na put dobra.
Hvala Vam što ste došli u našu zemlju i u naš glavni grad da po mom svjedočenju čujete tisuće svjedočenja osoba koje su patile, ali osoba koje ne gube nadu jer čvrsto vjeruju u Boga, čvrsto vjeruju u pobjedu dobra nad zlim. Blagoslovite sve nas, Sveti Oče!", kazao je tada u svom svjedočenju svećenik Matijević.
Vlč. Zvonimir Matijević rođen je 19. ožujka 1955. od roditelja Joze i Kate r. Ćurković u Banjoj Luci, u župi Pohoda Blažene Djevice Marije. Osnovnu i srednju školu završio je u Banjoj Luci. Nakon što je diplomirao na Pravnom fakultetu u Banjoj Luci, odlučuje se za svećeničko zvanje te 1981. godine upisuje filozofsko-teološki studij na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu (danas Katolički bogoslovni fakultet).
Nakon što je šest godina proboravio u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu te svršio teološki studij, zaređen je za svećenika Banjolučke biskupije, 29. lipnja 1987. u trapističkom samostanu Marija Zvijezda u Banjoj Luci. Bio je župni vikar u Banjoj Luci u župi Pohoda BDM, a potom župni vikar u Šimićima. U dva navrata bio je pomoćnik ravnatelja Caritasa Banjolučke biskupije (1992.–1993. i 1995.) te vicekancelar u Biskupskom ordinarijatu u Banjoj Luci (1993.–1995. i 1996.–1997.).
Godine 1988. imenovan je župnikom u Glamoču gdje su ga godine 1992. srpski oružnici uhitili te odveli u kninski zatvor i podvrgli raznim torturama. Ponovno je obavljao župničku službu u Glamoču od 1995. do 1996. Nakon što je određeno vrijeme proveo kao suradnik u Biskupskom ordinariju u Banjoj Luci, imenovan je župnikom svoje rodne župe Pohoda BDM u središtu Banje Luke gdje je, zajedno sa svojim župljanima i brojnim dobrotvorima, obnovio župnu crkvu. U međuvremenu otkrivena je bolest multipla skleroza zbog koje je morao poći u mirovinu, a posljednje mjesece svoga života proveo je prikovan za krevet.
(FENA) C. K.
