Priopćenje za javnost Koalicije Hrvatsko zajedništvo

Na rodnoj grudi svojih predaka u Jarama, doktorica Diana Zelenika sinoć se družila s rodbinom, prijateljima, ljudima koji je podržavaju u njezinoj borbi za opstojnost hrvatskoga naroda na stoljetnim ognjištima. Pričala je s onima koji je prate u utrci za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH, a u velikom broju su se okupili kako bi joj iskazali potporu i kazali: Ne boj se ti si naša. Ti si naša, s nama si u radostima i žalostima, uz naše bolesničke postelje, na našim vjerskim blagdanima na grobovima naših najmilijih. Ti si kći s Mostarskoga blata, ti si naša i mi smo uz tebe.

Suznih očiju, ne mogavši svladati emocije, doktorica Diana Zelenika prisjetila se svoga djetinjstva u selu gdje se uvijek disalo i živjelo hrvatski, gdje se sanjala Domovina i ginulo se za nju i u Drugom i u Domovinskom ratu.

„Draga moja rodbino, prijatelji, večeras ću vam govoriti iz srca i duše jer ja sam vaša, ja sam ovdje rođena, s vama sam uz bolesničke postelje u bolnici, s vama sam na Ivandan i Sve Svete. Preci su nam zajednički, ali nažalost neke od njih nikada nismo upoznali, nema ih u Pokrajnicama, odvodili su ih, mučki ubijali, vukovi su im kosti razvlačili po Raškoj gori. Zašto? Samo zato što nisu imali bradu pa nisu imali što ni obrijati ili zato što su imali snage da ne mjenjaju uniforme, a oni drugi promjeniše uniforme, uzeše knjižice Saveza komunista, postadoše veliki Jugoslaveni, zaposliše se i maltretiraju ovu sirotinju pa se sjetim kako su mi pričali da je moja pokojna baba Maruka sa suzama se vraćala s vage jer iako je duhan koji je predala na otkup bio kristalno žut, proglasili su ga „buđom“ jer joj muž ostade na Raškoj gori; buđom, tako da nije mogla platiti ni porez, a kamoli dječicu prehraniti, a prehranila ih je. Evo, ja sam tu i svjedočim tome.

Od tih komunista postali su veliki HDZ-ovci, od Jugoslavena veliki Hrvati, čak i ustaše, ili po onoj staroj, vuk dlaku mjenja – a ćud nikada. Tako su učili svoja pokoljenja, učili su ih da sve mora biti strašno kao ideologija komunizma ili strašno kao UDBA. Znali su kako Hrvati s ovih područja sanjaju o samostalnoj državi. To su davno shvatili i s njom manipulirali i 23 godine nakon rata obećavaju to što vi sanjate znajući da vam to ne mogu priuštiti, ali da bi mogli manipulirati s vama i na taj način su vas krali i raseljavali. Žalosno je to što je u ovako bogatoj zemlji narod gladan; što se između sebe bori za mrvice. Moram vam reći za one koji nisu upućeni kako je u proteklom mandatu od 4 godine sva vlast bila u rukama HDZ-a BiH. Imali su člana Predsjedništva BiH, imali su predsjednika FBiH, Ministarstvo financija i na državnoj i na federalnoj razini u njihovim rukama, Ministarstvo pravosuđa također na obje razine bilo je u njihovim rukama; vlast u županijama s hrvatskom većinom ponovno u njihovim rukama, brojna poduzeća, agencije itd. Sve su oni imali, a šta ima narod? Narod je gladan i odlazi trbuhom za kruhom! Narod je raseljen, 153 stratišta hrvatskoga naroda bez procesuiranja. Obilazim ovih dana Bosnu i Hercegovinu. Bili smo u Grabovici, bili smo i na Uzdolu, a oni se pobogu žale, još nitko nije procesuiran, a sve je u njihovim rukama. Uvijek je kriv netko drugi. A, nije! Ja vam kažem, krivi su oni koji su promijenili uniforme. Dvanaest godina koliko sam ja već u politici govorim dosta. Dosta je življenja u strahu. Govore mi: ubit će te, ja im odgovaram: vi ste već mrtvi, to je žalosno. Ja nisam, ja bar kažem ono što mislim! Pojedini se slažu sa mnom, al zbog straha za vlastitu egzistenciju ne smiju progovoriti. Nek me ubiju, od ovakvoga života nitko od nas nema previše. Dosta je razdvajanja obitelji! Sigurna sam kako su brojni od vas ispratili svoju djecu s kartom u jednome smjeru, desetke tisuća kilometara daleko. Imala sam priliku gledati majke koje grle svoje kćeri, ne puštaju ih, jer znaju kako do sljedećega odmora za godinu dana ta starica možda neće biti živa i neće je imati prigodu zagrliti.  Maltretiraju nam djecu i prave se gospodarima života, a uopće ne bivaju kažnjeni. Ono što ja želim za vas, za sebe, jeste život dostojan čovjeka. Želim život kakav vaša djeca imaju negdje vani ili ga sanjaju; da ga imaju ovdje na svojoj rodnoj grudi. Ujutro to kada ujutro ustanu, ustanu radosni  i da imaju komu poželjeti dobro jutro, otići na posao koji im neće stvarati stres i mobing jer nisu u odgovarajućoj stranci. Želim pune friždere, želim da naši umirovljenici mogu sebi priuštiti lijekove, a ne da mogu samo kupiti tri tablete do sljedeće mirovine. Želim da za svoju plaću možete otići na ljetovanje i zimovanje, a ne da to bude samo privilegija bogatih. Ja 20 godina živim s vašim problemima. Uz bolesničku postelju ili u ambulantama slušam vaše ispovjesti, uspostavila sam dijagnozu, a vjerujte da i terapiju dobro znam. Ako me pitate kakav mi je program, neću vas previše zamarati time. Znaju se ingerencije člana Predsjedništva, ali ja mislim kako je dovoljno da kažem: neću krasti. Ekonomski stručnjaci su izračunali da se samo na temelju sive ekonomije na PDV-u može uštedjeti 13,5 milijardi godišnje. Znate što možemo napraviti s 13 minijardi? Možemo povećati plaće, možemo povećati mirovine, demografska slika nam je nikakva, već je na jednoga umirovljenika jedan radnik. Ovih dana mogli ste u kuloarima čuti, očito su se prepali mojih gena i gena mojih predaka pa vele: i ona će izdržati do kraja, pa ju treba diskreditirati pričom kako ću odustati. Ali, ne! Ja ne odustajem, a to nisam uradila ni 92. godine kada je bilo najgore. Kao mlada liječnica, pod kišom granata i snajperskih hitaca, ja sam svakodnevno radila u ratnoj bolnici i  u 81.  domobranskoj pukovniji. Nisam se prepala tada, a vjerujte tih kukavica se ne bojim ni sada!

(FENA) I. B.

Početna > Stranačke aktivnosti