prijava
MOSTAR, 20. ožujka (FENA) - Japanski glumac, redatelj i pisac Yoshi Oida, koji živi i radi u Francuskoj, uputio je poruku u povodu Svjetskog dana kazališta za djecu i mlade, koju Mostarski teatar mladih (MTM) prenosi jer zbog pandemije koronavirusa nije u mogućnosti održati svečanost i pročitati poruku publici.
"Kad sam bio dijete, od samog rođenja, oponašao sam svoje roditelje cijelo vrijeme i tako sam se razvijao. Kako hodati, kako jesti i kako govoriti, sve sam to naučio oponašajući svoje roditelje. Kad sam bio dovoljno star za to, naučio sam ići u kazalište kamo su me oni vodili. Za mene je kazalište bilo zemlja čarolije", navodi Oida u svojoj poruci.
Spušteni zastor bio je, kako kaže, prvo što biste vidjeli kad ste ušli u kazalište.
"Sjećam se kako sam napeto čekao da se zastor podigne, pitajući se što se krije iza. Kad se konačno digao, ukazao se svijet snova što su ga stvarale kulise, svjetla i kostimi. Jednom je to bio prizor stvoren tako da izgleda kao nešto iz stvarnog svijeta, a ponekad čudesan krajolik, nemoguć u stvarnom svijetu", stoji u poruci.
Bili su tu izvođači u najrazličitijim kostimima koji su, pojašnjava Oida, plakali, smijali se, pjevali i plesali.
"Iznenađivala me brzina kojom se scena mijenjala zbog velikih kulisa koje su vukli uokolo i razmještali. A zatim, kad bismo se vratili kući, igrao bih se oponašajući glumce. Najviše sam volio biti samuraj. Nacrtao bih si muževne obrve, napravio periku, zgrabio mač od bambusa i s prijateljima se igrao borbe mačevima. Kad sam krenuo u sedmi razred, već sam izrađivao makete pozornice i pokušavao izvesti izmjene prizora", ističe Oida.
Na krilima tih iskustava iz rane mladosti pridružio se profesionalnoj kazališnoj družini, prenosi MTM.
"Tada nije postojao studij suvremenog kazališta. Otišao sam učitelju koji je bio stručnjak za tradicionalno kazalište i učio kazališne tehnike koje se tradicionalno prenose na nove naraštaje. U okvirima tradicionalnog kazališta učiti znači oponašati sve što učitelj radi i truditi se da budeš isti kao učitelj", kazao je Oida.
Jednog dana je, navodi u poruci, neočekivano dobio priliku raditi s Peterom Brookom.
"Na prvom satu radili smo improvizaciju, s čime se nikad prije nisam susreo. Kad mi je rekao da improviziram, nisam imao pojma što da radim pa sam počeo izvoditi pokrete koji su bili kombinacija svih onih tradicionalnih pokreta što sam ih naučio u Japanu. No Brook mi je jednog dana dao poruku na papiriću u kojoj je pisalo 'prestani oponašati tradicionalni japanski teatar'. Bio je to pravi udarac, osjećao sam se kao da sam bačen u ogromni ocean sasvim sam. Nisam se mogao ni za što uhvatiti, bio sam kao olupina broda izložena na milost i nemilost valova", ističe Oida.
U tom trenutku je, dodaje, prvi put počeo razmišljati o stvaranju.
"Shvatio sam da moj posao nije tek reproducirati nešto što već postoji, kao što to čini tradicionalno kazalište, nego stvarati svoj izričaj. A stvarati ne znači stvarati nešto iz ničega, kao što to čini Bog, nego oponašati nešto što već postoji i zatim otići korak dalje. Na Van Gogha je utjecala škola Ukiyo-e, Picasso je bio nadahnut afričkom umjetnošću, a Miro kineskim pismom. Sve je razvoj koji počinje od nečega što postoji otprije", kazao je.
Oida ističe kako je put koji je izabrao vjerojatno baš takav jer je na početku svog životnog puta oponašao sve što je vidio i čuo u kazalištu, a zatim se, kako kaže, trudio napraviti korak više, a to ga iskustvo odvelo na životno putovanje kroz kazalište i dalje od njega, stoji u poruci ovog japanskog glumca.
"U nemogućnosti da ovu poruku čitamo u našim dvoranama i danas imamo svečanost i zajedničku radost, učinimo to u našim domovima. Pročitajmo poruku individualno i nadahnimo se za borbu koju svi vodimo. Istovremeno, pročitajmo neku pjesmu, priču, pogledajmo neku predstavu s interneta ili bar pomislimo koliko je lijepo biti u kazališnoj dvorani", ističu iz MTM-a.
(FENA) C. K.
