Kultura

Lukić: Cirkus Corona je natkrilio svoj šator nad ovim malim planetom

Tekst: Nermina Omerbegović

SARAJEVO, 29. marta (FENA) - Svjetski dan teatra bio je 27. marta ali taj dan bio drugačiji od svih prethodnih kada se slavio tetar.

Ove godine u tom danu nije bilo predstava na scenama svjetskih teatra.  I ne samo taj dan. Teatri svijeta zatvorili su vrata zbog pandemije COVID-19 uzrokovanom virusom SARS-CoV-2,koja je zavladala svijetom, prešla granice kontinenata.

Teatrolog Darko Lukić koji živi u njemačkom gradu Rotenburgu govori o posljedicama panedmije za teatarski život. Govori, opominje ali i hrabri..

Želio je, kaže Lukić, u ovom mjesecu pogledati brojne predstave na scenama Frankfurta i Kassela možda i Berlina ili Hamburga. Baš  se u ovom mjesecu lijepo napunio popis želja zanimljivim predstavama, od Mülerova “Kvarteta” i Kafkine “Preobrazbe”, preko “Medeje” i “Orestije” do Richterove verzije “Izgubljenog raja”, a tu je i Mozart kojeg uvijek rado sluša.

- Planirao sam ovih dana otići i u cirkus. Jako volim cirkus otkad su u EU stroga pravila protiv zlostavljanja životinja. Eto ni to neću moći. Nevjerojatno, kao u lošem i neduhovitom vicu, taj cirkus se zvao “Corona”. A Svjetski je dan kazališta, prilika je to da se prisjećamo se koliko su nam predstave važne svih ostalih dana u godini. Koliko su u našim životima važni svi oni koji stvaraju i svi oni koji gledaju te predstave - naveo je Lukić u pisanoj izjavi povodom Svjetskog dana teatra.

Ako je  vjerovati  teoretičaru Marvinu Carlsonu pozornice su uvijek “opsjednute” i zaposjednute  duhovima koji na njih stalno naviru iz literature, sjećanja, publike, društva, pisaca, redateljica i redatelja, glumica i glumaca... Prema tome one nikad nisu ni puste ni prazne.

 - Samo se sad prestava privremeno preselila na veću pozornicu, na svijet. Nije ta predstava za sve ista. Cirkus Corona je natkrilio svoj šator nad ovim malim planetom. Cijelim. Ali jedan dio publike gleda fantastične akrobacije od kojih zastaje dah, drugi se zabavlja blesavim klaunovima, treći se dosađuje lošim mađioničarem, a neki vide samo zbunjene majmune zaslijepljene reflektorima...Ali svi smo sad pod istim tim šatorom. I nema nam svijeta izvan njega - naglašava Darko Lukić.

 On  ističe da svi  smo danas izvođači i publika iste predstave koja od nas traži najbolje što možemo dati jedni drugima. Solidarnost, pažnju, brigu. I najbolje što možemo izvući iz sebe. Strpljenje, disciplinu, odgovornost.

 - Hajde da to zajedno pokušamo napraviti kao našu predstavu za Svjetski dan kazališta. Možemo mi to, ljudi. Dobro, nije ni lako, zatvoreni smo, ograničeni u kretanju...Ali još uvijek smo svjetlosnim godinama daleko od Ane Frank u Amsterdamu, od svih onih ljudi pod opsadom u Sarajevu, svih onih ljudi ljudi u Fukushimi...Pa hajdemo, polako. Sve što treba je da ostanemo u kući i da privremeno gledamo virtualne predstave. Gotovo svi teatri u svijetu besplatno nude fantastičan izbor na internetu. Repertoar ni na jednom svjetskom festivalu nikad nije bio raznovrsniji i bogatiji. Gledajmo! Dok nam internet radi, dok sjedimo u toplom i na sigurnom...Sretan nam svima Svjetski dan kazališta. I da, uobičjeno je dodati ono: “svima koji slave”. Ili ne. Sretno nam baš svima - poručio je Darko  Lukić.

Lukić teatrolog, dramaturg, dramski pisac, univerzitetski profesor rođen je u Sarajevu gdje je diplomirao komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu.

Magistrirao je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, a doktorirao teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Trenutno živi u Njemačkoj i radi na europskim projektima kulture i obrazovanja, kao što su Evropske prijestolnice kulture, Kreativna Evropa i Razvoj publike.

(FENA) E.F.