prijava
VATIKAN, 7. juna (FENA) - Vatikan je uvijek stajao uz svog papu iz Drugog svjetskog rata, Pija XII, bez obzira na kritike da je šutio dok se odvijao holokaust, insistirajući da je on zapravo radio iza kulisa na spašavanju života. Nova knjiga, koja pruža podatke iz nedavno otvorenih vatikanskih arhiva, sugerira da se Vatikan najviše trudio da spasi živote onih Jevreja koji su prešli na katoličanstvo ili su bili djeca iz katoličko-židovskih "mješovitih brakova", piše AP.
Dokumenti koji potvrđuju bjesomučne potrage za krštenicama, spiskovi imena preobraćenika koje je Vatikan predao njemačkom ambasadoru i iskrene molbe katolika da papa pronađe rođake jevrejskog porijekla, sve se to može naći u knjizi “Papa u ratu” Davida Kertzera, koja je objavljena u utorak u Sjedinjenim Državama.
Ova knjiga je ugledala svjetlost dana nakon njegovog prethodnog uratka "Papa i Musolini", o Pijevom prethodniku, Piju XI. Koristio je milione nedavno objavljenih dokumenata iz Vatikanskog arhiva, kao i državnih arhiva Italije, Francuske, Njemačke, SAD-a i Britanije kako bi izradio historiju Drugog svjetskog rata kroz prizmu papinstva Pija XII. i njegove opsežne diplomatske mreže sa silama Osovine i sa savezničkim državama.
- Količina materijala u ovim arhivama o traženju dokaza o krštenicama Jevreja koje bi ih mogle spasiti je zaista zapanjujuća - rekao je Kertzer u telefonskom intervjuu uoči objavljivanja knjige.
Knjiga od 484 stranice, i njenih gotovo 100 stranica završnih bilješki, prikazuje plašljivog papu koji nije bio vođen antisemitizmom, već uvjerenjem da je neutralnost Vatikana najbolji i jedini način da se zaštite interesi Katoličke crkve dok je rat harao Evropom.
Kertzer, profesor antropologije i italijanistike na Univerzitetu Brown, sugerira da je Piova primarna motivacija bio strah: strah za crkvu i katolike na teritorijama koje su okupirali Nijemci ako, kako je vjerovao do samog kraja, sile Osovine dobiju rat, i strah od ateističkog komunizma koji će se širiti kršćanskom Evropom ako sile Osovine izgube rat.
Da bi ublažio taj strah, piše Kertzer, Pio je zacrtao paralizirajuće oprezan kurs kako bi po svaku cijenu izbjegao sukob s nacistima. Vatikanski list L’Osservatore Romano uputio je direktno naređenje da se ne piše o njemačkim zvjerstvima, i da se omogući besprijekorna saradnja sa fašističkom diktaturom Benita Musolinija.
To je značilo da nikada ne kažete ni riječ u javnosti što bi impliciralo da osuđujete masakre koje su počinile SS jedinice, čak i kada su Jevreji bili sakupljani ispred vatikanskih zidina, kao što je to bilo 16. oktobra 1943. i ukrcani u vozove za Auschwitz.
Kertzer zaključuje da Pio XII. nije bio "Hitlerov papa" - što je provokativan naslov posljednjeg bestselera Johna Cornwella. Ali također nije bio ni predvodnik zaštite Jevreja i borbe da se spasu njihovi životi kako to tvrde njegove pristalice danas.
(FENA) B. D.
