Tekst podrške Ante Domazeta, kandidatu za Predsjedništvo BiH Denisu Bećiroviću.

Politika vlada našim životima. Kvalitet našeg života određen je dohotkom kojim raspolažemo, ali i kolektivnim javnim uslugama koje koristimo (zdravstvo, obrazovanje, socijalna zaštita, penzijski sistem, sigurnosni sistem, javna uprava), vladavinom prava i djelovanjem pravne države, socijalnom inkluzijom, šansama za članove društva, stanjem individualnih i kolektivnih ljudskih prava i sloboda, socijalnom jednakošću, slobodama i socijalnom pravdom. U osnovi svih ovih elemenata kvaliteta života je ekonomija, koja osigurava sredstva za njihovo ostvarenje. Politika upravlja ekonomijom i zabluda je zagovarati osamostaljenje ekonomije od utjecaja politike. To niti je moguće, niti potrebno. Potrebno je raskinuti sa lošim politikama i uspostaviti dobre politike.

Ekonomija BiH danas je hibridna ekonomija nacionalnog kapitalizma sa slabim stupnjem ekonomskih sloboda, lošom poslovnom okolinom i niskim kapacitetom zapošljavanja i stvaranja dohotka za osnovne potrebe građana, masovnom korupcijom i organiziranim kriminalom, privilegijama za nacionalne elite, ekstremnom ekonomskom i socijalnom nejednakošću koja stvara masovno siromaštvo, ne samo za žrtve tranzicije, nego i za široke slojeve radništva, prekarijat i druge socijalno izopćene društvene slojeve. Takva ekonomija temelji na ekstraktivnim institucijama koje izražavaju interes nacionalnih elita, a inkluzivne institucije koje bi radili za građane nisu ni na pomolu. 

Tri su ključna razloga za ovakvo stanje. Prvo, nacionalistički koncept vlasti  je ekonomski prostor BiH razbio na tri sfere utjecaja nacionalnih partija i konstantno osporava suverenitet BiH u vršenju ustavnih funkcija koje se tiču i ekonomije. Neovisno o kome se tipu nacionalizma radi (srpskom separatističkom, hrvatskom teritorijaliziranom ili bošnjačkom unitarističkom) jednako su u opoziciji prema socijalnim i ekonomskim reformama jer udaraju na bit njihovog koncepta vlasti – kontroli i distribuciji javnog bogatstva političkim, a ne instrumentima tržišne privrede. Drugo, suprostavljanje euroatlantskim integracijama BiH i pored odluka nadležnih tijela BiH da je to put za ekonomski i socijalni napredak, mir i sigurnost zemlje u uvjetima globalizacije, liberalizacije, digitalizacije i rastuće globalne nesigurnosti. Socijalne i ekonomske reforme primarno obećavaju bolji život građanima, ali su i bitan uvjet za napredak i prema EU i NATO. Obećanja političara o konvergenciji pretvaraju se u divergenciju u razvijenosti BiH u odnosu na EU (stope ekonomskog rasta u posljednoj deceniji za BiH su 1,6%, a 13 novih članica EU 3,9% godišnje). Tako izbjegavanje reformi od strane nacionalnih elita znači i udaljavanje zemlje od europske perspektive. Treće, zastoj u tranziciji stvara nefunkcionalnu ekonomiju sa niskim potencijalima socijalnog napretka za građane. Nema političkog konsensusa o tipu ekonomije za nastavak tranzicije i nove reforme. Pod pritiskom međunarodne zajednice započeta je 2015. tzv, reformska agenda, ali i pored nekih početnih rezultata, ona je neuspio pokušaj promjena u društvu i ekonomiji. U suštini nacionalistička vlast je prihvatila da joj na konceptu neoliberalne ekonomije, bez dovoljno elemenata socijalne i pravne države reformsku agendu pišu Europska Unija, Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka, umjesto da u tim institucijama ima partnere u vlastitom projektu reformi za bolji život građana i bolju ekonomiju u BiH. Sa teškim naslijeđem tranzicije i privatizacije malo ljudi danas vjeruju u reforme, nacionalističke elite ih odbacuju, a dosta njih ne vjeruje uopće u ovu zemlju, pakuje kofere i napušta je bez povratka. 

Loše politike stvaraju ekonomiju koja sužava poduzetništvo, a zadovoljavanje javnih potreba od kojih ovisi život ljudi temelji na zaduživanju. Umjesto da vlast osigurava povoljnu poslovnu klimu za poduzetništvo kako bi rasle investicije, zaposlenost i dohodak, poduzetnici se prilagođavaju lošem sistemu koji caruje nad njima – plaćaju visoke i nepravedne poreze, parafiskalne namete, koruptivne i kriminalne namete, bježe u sivu i crnu ekonomiju – jednom rječju, nastoje preživjeti, umjesto da razvijaju svoje biznise.

Kako god bilo, vrijeme ne radi za nas. Doba ekonomskog rasta je vrijeme za reforme, jer su socijalni troškovi tada lakše podnošljivi. Oblaci nove recesije prijete i globalnoj ekonomiji i EU, a tada su i reforme teže.

Nesreća siromašnih je da moraju promatrati reforme kratkoročno – ljudi traže koristi u kratkom roku. Bogati mogu promatrati razvoj dugoročno – tekuće stanje im omogućava lagodan ambijent dugoročnog odlučivanja. Morat ću odstupiti od ovog stereotipa i postaviti ključne dileme u našem ekonomskom razvoju:

-        Kako izboriti mjesto BiH u globalnoj ekonomiji – suviše smo skupi da bismo konkurirali azijskim i drugim zemljama cjenovno, a suviše neinventivni da bismo konkurirali inovacijama;

-        Kako se suočiti sa zamkom srednjeg niskog dohotka – put u društvo visokog dohotka sa naših 5.200 $ u 2017. na 12.276 $ pc., sa povećanjem od 2,4  puta. Uz stope od 3,5% za to treba 27 godina, sa rastom od 6% treba 17 godina;

-        Kako osigurati održiv razvoj ekonomije koja troši više nego što stvara 17% BDP (izvozom vođen rast, reindustrijalizacija, ekspanzija usluga zasnovanih na znanju)

-        Kako osigurati da životni standard raste brže od rasta BDP kroz restrukturiranje javnog sektora.

Treba dosta prostora da se traže odgovori na ove dileme. Sublimirano, BiH treba promjene politika koje će u fokus staviti poboljšanje životnog standarda građana. Politike moraju podstaći poduzetništvo, investicije i zapošljavanje na način da njegovi pokretači nisu samo tržište, nego i aktivna uloga socijalne države koja određuje svoju viziju (najbolje BiH 2030 na osnovi EU 2030 i UN Agende 2030), makroekonomske i sektorske politike i aktivno potiče poduzetništvo kroz javne usluge i intervencije u privredi, inkluzivne institucije socijalne države i vladavinu prava. Takva država  je odgovor neoliberalnom i političkom kapitalizmu, država koja kroz demokratizaciju poduzetništva i na osnovama socijalne pravde, jednakosti i solidarnosti osigurava dostojanstven položaj radništvu, poduzetnicima i obespravljenim socijalnim slojevima društva.

Napredak u pristupanju EU i NATO dodatno bi ojačao prilike za bolju ekonomiju sa više investicija i radnih mjesta kroz priliv stranih investicija i korištenje fondova EU.

Za takav preokret u našem društvu uloga Predsjedništva BiH mora se promatrati kroz ulogu šefa izvršne vlasti na nivou institucija BiH koja u velikoj mjeri kreira političku klimu u BiH za ekonomski i socijalni razvoj. Političko okruženje koje Predsjedništvo može da izgradi ima tri aspekta. Prvi je djelovanje institucija BiH i samog Predsjedništva BiH u okvirima Ustava i zakona. Drugi je donošenje predvidivih odluka na osnovi dugoročne vizije i važnih političkih odluka, što je posebno značajno za pristup EU, NATO i provođenje političkih, socijalnih i ekonomskih reformi. Treći je donošenje politički, ekonomski i socijalno održivih odluka.

Već sam napredak u stvaranju pozitivne političke klime značio bi povoljne percepcije domaće i međunarodne političke i poslovne javnosti i građana o mogućnostima ubrzanja reformi za socijalni i ekonomski razvoj zemlje. Razvoj se odvija kao interakcija stabilnog političkog i makroekonomskog okruženja, s jedne strane, i privlačne poslovne okoline i dobrih poduzetničkih ideja i konkurentnih kompanija koje privlače nove investicije i radna mjesta. Sve će se to prelijevati u dobra očekivanja i potrošački i investicioni optimizam u BiH. Jer, današnja ekonomija je ekonomija očekivanja, dobro liderstvo razvija povjerenje.

Vjerujem da će Denis Bećirović postati član Predsjedništva BiH i dati doprinos u građenju inkluzivnih institucija za bolju ekonomiju i bolji život ljudi u BiH. Razlozi za tu tvrdnju su višestruki.

Denis Bećirović se može iskazati u jednoj novoj dimenziji lidera, koji će s jedne strane, davati doprinos dizajniranju reformi i promovirati ih kao put za bolji život građana i bolju ekonomiju, a s druge strane osiguravati doprinos liderstvu Predsjedništva BiH u operativnom funkcioniranju institucija BiH u provođenju reformi u interesu građana, poduzetnika i investitora. Radi se o građenju povjerenja u institucije BiH. S druge strane,  jačanjem reformi stvara se povoljan ambijent za intenziviranje ekonomske diplomacije na nivou institucija BiH i aktivnu ulogu Predsjedništva i Denisa Bećirovića u kreiranju i promoviranju novog identiteta BiH kao reformske, demokratske, racionalno decentralizirane, socijalne i pravne države, buduće članice EU i NATO. Bolji imidž zemlje daje doprinos prilivu stranih investicija, izvozu i prilivu turista, kao generatora ekonomskog rasta.

Denisa Bećirovića vidim kao osobu koja politički živi građansku Bosnu i Hercegovinu kao pluralno društvo u kome se na optimalan način usklađuju građanske odrednice (ekonomske, socijalne, kulturalne, religijske, regionalne, povjesne, tradicijske i geografske raznolikosti) i nacionalne odrednice društva u BiH, individualna i kolektivna građanska prava. To je najbolji ambijent za prevazilaženje suboptimalnih nacionalističkih koncepta ekonomije i građanje napredne tržišne ekonomije.

Denis Bećirović nije ekonomista, ali je marljiv, odgovoran i učenju odan  političar, koji svoje sposobnosti i afinitete ispoljava i kao sveučilišni profesor povjesti. On ima viziju i kredibilitet da podrži ono što jeste pokretač progresa i da stvara političku klimu za ostvarenje ciljeva, programa i projekata razvoja. Na primjedbe da nije ništa radio sem što se bavio politikom želim reći da primjeri mladih uspješnih političara širom svijeta (Kurc, Trudo, Makron i drugi) pokazuju da je politika zahtjevna vrsta karijere u kojoj možete biti uspješni i neuspješni. Pošten političar kao Denis Bećirović može sa kredibilitetom ulaziti u izazov provođenja dobrih politika za dobar život građana i dobru ekonomiju.

Denisa Bećirovića poznajem kao čovjeka kompromisa i uvažavanja stajališta drugoga dok god je to u kontekstu interesa građana i naroda BiH. Živjeti u prošlosti i stereotipovima društava nije njegov životni moto. On je sposoban koristiti prošlost u mjeri koliko je to potrebno za bolju budućnost.

Denis Bećirović je demokrata – demokracija je uvjet za uspješan ekonomski i socijalni napredak, a i uvjet za dobro upravljanje državom i izgradnju inkluzivnih institucija. Demokracija nije samoodrživa u BiH, nju ugrožava nacionalizam, ekonomske i socijalne nejednakosti, siromaštvo, korupcija i organizirani kriminal,  loša pravna država i izostanak vladavine prava, povampirenost fašizma i socijalna isključenost svake vrste. Kroz reforme i unapređenje životnog standarda, demokracija u BiH ima dobre osnove održivosti.

Denis Bećirović je političar koji razumije snagu i potencijal globalne, europske i regionalne suradnje. On će biti pouzdan oslonac za razvijanje i ekonomske suradnje na regiji, za stvaranje političke klime povjerenja i razumjevanja kao osnove za jačanje ekonomskih odnosa i tokova investicija. On će to biti i u odnosima sa institucijama EU i NATO i sa drugim važnim partnerima BiH.

Denis Bećirović razumije veliki potencijal za ekonomski i socijalni razvoj u jačanju kulturoloških, socijalnih i ekonomskih veza BiH sa dijasporom koju treba proširiti i kvalitativno unaprijediti van okvira nacionalog identiteta dijaspore kroz institucije BiH i uz podršku novih platformi suradnje, posebno u oblasti investiranja u BiH i transferu znanja, mrežne uvezanosti i poduzetničke izvrsnosti.

Sve ovo su snažni razlozi  da čvrsto podržavam kandidaturu Denisa Bećirovića i da ću za njega dati svoj glas na narednim izborima.

(FENA) J. Č.