Saopštenje gradonačelnika Tuzle i člana Glavnog odbora SDP BiH Jasmina Imamovića

Izuzev časnih izuzetaka, u Predsjedništvu BiH, Parlamentu i Ministarskom vijeću, mnogo je onih koji, pod izgovorom političke krize i nemogućnosti postizanja konsenzusa, ništa ne rade. Njihov posao se svodi na podgrijavanje političke krize, koja će im poslije, biti opravdanje za nerad i izdašno korištenje privilegija vladanja. Ima i onih, koji prepadaju narod, pa ga zatim, svojim gorljivim govorima, pogotovo u vremenu predizborne kampanje, kao štite, te na taj način štite svoje pozicije. Nastali su u političkoj krizi, u toj krizi su se oni i njihovi prijatelji obogatili, pa im nikako ne odgovara da ta kriza prestane. Ne žele konsenzus i harmoniju, jer im disharmonija i nepostojanje konsenzusa, koriste. Što je Bosni i Hercegovini gore, njima je bolje.

Građani to gledaju i već, u sve većoj mjeri, odustaju i odlaze iz rođene Države. U svemu, najtužnije je to što mnogima koji žive od Države BiH, ta ista država nije niti na kraj pameti. Državu su makli u stranu, po strani je i građanin i čovjek, oni cijele nacije, proglašavaju svojim korpusima ili redovima, svojim privatnim stranačkim vojskama.

Od ovog tužnog pravila, postoje izuzeci. Kada ono što danas predstavlja izuzetak, postane pravilo, možemo se nadati promjenama na bolje, pa čak i naglom zaokretu, barem nadi, koja će razbiti postojeće beznađe. Izuzetak od postojećeg tužnog pravila, svakako je Denis Bećirović. Svoj posao Denis Bećirović radi predano i vrijedno, srcem i pameću, pa je iz njegovog rada vidljivo da živi Bosnu i Hercegovinu. 

Mnogi su opčinjeni sobom, a ne nagomilanim problemima u društvu, radi čijeg rješavanja su izabrani. Za razliku od takvih Denis Bećirović je opčinjen svojim poslom, predan svojoj dužnosti. Nedavno je, na promociji svoje knjige „Država Bosna i Hercegovina u fokusu“, odgovarajući na niske udarce jednog od svojih konkurenata na predstojećim izborima, rekao: „Moji protukandidati nisu moji neprijatelji, moji neprijatelji su nezaposlenost, male plate zaposlenih, male penzije, korupcija, nacionalizam...“. Denis Bećirović je podnio više zakonskih inicijativa od svakoga ministra. Ministri imaju infrastrukturu, čitave timove ekperata na raspolaganju, a Denis Bećirović zakonske inicijative piše sam. Kada su u pitanju njegove kolege parlamentarci, podnio je više inicijativa od svakog poslanika i mnogo više inicijativa od svakog svog  sadašnjeg protivkandidata.

Za razliku od onih kojima je nepostojanje konsenzusa opravdanje za potpuni nerad, Denis Bećirović se ne miri sa tim. Toliko je uporan u svojim namjerama, da je nekoliko puta uspio obezbijediti većinu iako pripada parlamentarnoj manjini. Znači, ako ti je prijedlog dobar, ako se pošteno trudiš i to svi vide i znaju, moguće je da tvoj prijedlog bude prihvaćen. To opet znači da je Denis Bećirović čovjek konsenzusa.

Mnogi su, više nego sobom, opčinjeni ličnim bogaćenjem. Umjesto da bogate i jačaju Državu, oni Bosnu i Hercegovinu slabe, a sebe jačaju ličnim bogatstvom, petljaju, mešetare, manipulišu, jedina im je misao, kako za sebe, što više, zagrabiti od države.

Za razliku od njih, Denis Bećirović radi, izučava, pita, piše i podnosi zakonske inicijative, radi svoj posao, najbolje što može i nema ga niti u društvu, a kamo li u sumnjivim poslovima i nelegalnom bogaćenju. Da je takvih političara više, Bosni i Hercegovini bi bilo mnogo, neuporedivo bolje.  

Zabušanti koji uvijek imaju opravdanje za nerad, a nikada za platu koju primaju, traže sporna pitanja oko kojih nije moguć konsenzus, a izbjegavaju nesporna pitanja u kojima je moguć konsenzus. U Državi Bosni i Hercegovini, 90% je pitanja nesporno, ali tim se pitanjima treba posvetiti. Kada bi državni parlament odabrao nesporna pitanja za svoj dnevni red ili bar većinu takvih pitanja, mi za četiri godine nikada ne bismo vidjeli svađu, a ova zemlja bi krenula naprijed.

Vjerujem da Denis Bećirović može i zna odabrati takva pitanja, jer on traga, bori se, radi i ima mjerljive rezultate. Nema ga u kafanama i restoranima i ne nadmeće se u kafanskim vicevima i dosjetkama. Ne želi biti mangupom i zvijezdom, on je čovjek koji radi svoj posao sluge Bosne i Hercegovine, čovjek je koji živi Bosnu i Hercegovinu.

 U Predsjedništvu BiH nam napokon treba neko ko će savjesno i vrijedno raditi svoj posao.

Mnogi znaju da je BiH bez dovoljnog broja svojih budnih čuvara. Najčešće, bh vrijednosti štite pojedini ugledni novinari, intelektualci, umjetnici i diplomate. Domaći političari su najčešće, više posvećeni svojoj ličnoj promociji i ličnom bogaćenju, nego dužnostima na koje su izabrani.  Potreban nam je u Predsjedništvu, budan čuvar bh vrijednosti. Denis Bećirović je svoju budnost dokazao bezbroj puta. To je čovjek sa kojim oko zaštite bh vrijednosti nema kompromisa, a oko svega ostalog, ima, jer je rekorder i po broju "proguranih" zakonodavnih inicijativa, već izglasanih inicijativa, iako je, ponavljam, dio parlamentarne manjine, uspio je ubijediti mnoge da glasaju za njegov prijedlog. 

Bosnu i Hercegovinu je skupo koštala politika podvijenoga repa i snishodljivosti. Denis Bećirović je ponosan, ima državničke manire, po potrebi i gard. Krajnje je vrijeme da nas zastupa neko ko ne savija glavu i trčkara i skakuće oko predsjednika drugih država, kao neka mala maza ili paž. Denis Bećirović oko njih neće skakutati, poštovat će ih onoliko koliko oni poštuju Bosnu i Hercegovinu.

U Predsjedništvu BiH nam je potreban čovjek koji ima stil i gard državnika. 

Na mjestu člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, imali smo, između ostalih i ljevičare Jozu Križanovića i Željka Komšića. Obojica su antinacionalisti. U Predsjedništvu iz reda bošnjačkog naroda, imali smo neprekidno SDA i jednom, SBiH, koja je nastala iz SDA. Jednonacionalne stranke su po prirodi, suprotne multikulturalnom biću Bosne i Hercegovine. Vrijeme je da Bošnjaci izglasaju otvorenog antinacionalistu, beskompromisnog antifašistu, Bošnjaka koji dolazi iz antinacionalističkog SDP-a, mladog čovjeka, čiji je politički talenat otkrio bivši predsjednik SDP-a i veliki čovjek Nijaz Duraković. Jeste, prvi politički učitelj Denisa Bećirovića, je doktor Nijaz Duraković.

Vrijeme je da Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Bosanci i Hercegovci, Jevreji, Romi, kao i predstavnici svih manjina, iskoriste kandidaturu Denisa Bećirovića, kao priliku, da u Predsjedništvu BiH dobijamo čovjeka koji će čuvati nacionalnu ravnopravnost kao zjenicu svoga oka. 

Veoma je važno da Bošnjaci, kao pripadnici najmnogoljudnije nacije, pokažu da nisu nacionalisti, pokažu i glasanjem dokažu da su antifašisti. Bosna i Hercegovina je višenacionalna država i nacionalna ravnopravnost je uslov njene stabilnosti. Potreba nacionalne ravnopravnosti je čak i ozakonjena u pravnom sistemu naše Zemlje. Bakir Izetbegović, sadašnji član Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka, tek sada je primijetio, da Bošnjaka nema na ključnim funkcijama u sudskoj vlasti. Prešutio je nedovoljnu zastupljenost Bošnjaka na ključnim funkcijama u državnoj izvršnoj vlasti. A on je predsjednik stranke koja je na prošlim izborima pobijedila i član Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka.

Važno je i Srbima i Hrvatima, da u Predsjedništvu imaju čovjeka koji nije nacionalista i koji se drži principa nacionalne ravnopravnosti.  To je, vjerovatno, najvažnije onima koji se osjećaju i izjašnjavaju kao Bosanci i Hercegovci. Baš njima se nudi kandidat kojima je svetinja Bosna i Hercegovina, koji se zalaže za principe antifašizma. Važno je to svima, jer u Bosni i Hercegovini, život može postati normalan, samo ako se ogromna većina njenih građana, opredijeli za principe antifašizma.

Denis Bećirović, kao antinacionalista, antifašista i dokazani sluga zakona Bosne i Hercegovine, dokazani čuvar bića Bosne i Hercegovine, neće dopustiti ugroženost niti jedne, pa ni bošnjačke nacije. Razgovarali smo o tome, zaklet je u ravnopravnost svih građana i naroda, zaklet u principe ZAVNOBiH-a, uostalom, nacionalno pitanje je jasno definisao u prijedlogu Ustavne Komisije SDP-a BiH, čiji je predsjednik i motorna snaga.  

Denis Bećirović radi i živi pošteno. Siguran sam da će biti napadan brutalno i nisko, jer, po anketama ima prednost. Priče da će Bosna i Hercegovina biti ugrožena ukoliko on bude članom Predsjedništva BiH, su podle i potcjenjuju pamet birača. Građani će to lako pročitati, sudeći po anketama, već su pročitali. Dakle, članovi Predsjedništva, makar u Predsjedništvu BiH sjedjela tri Dodika, ne mogu rasturiti Bosnu i Hercegovinu, jer nemaju takvu ustavnu mogućnost. Naš Ustav može promijeniti samo Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, samo Parlament, i to dvotrećinskom većinom glasova. Niko ne može imati niti polovinu, a kamo li dvije trećine ruku. Članovi Predsjedništva BiH, uopšte nemaju tu nadležnost.

Pa zašto su onda bitni? Nisu bitni u većoj mjeri nego što pojedinačno vrijede, odnosno, svako je od njih bitan onoliko koliko vrijedi. Denis Bećirović sigurno vrijedi, zbog svoje požrtvovnosti, predanosti Bosni i Hercegovini, svog obrazovanja, znanja, energije, hrabrosti i neprekidne budnosti. Bosna i Hercegovina u Denisu Bećiroviću ima, uvijek budnog čuvara svojih vrijednosti. Taj može raditi puno, što je garancija da će puno i uraditi.

Bosnu i Hercegovinu i dalje razdiru centrifugalne sile, a malo se, skoro nikako ne radi na razvoju centripetalnih ili kohezionih. Osnovna karakteristika dosadašnjih vladara, jeste nenastojanje i nečinjenje, koje se graniči sa zlodjelom. Većina političara ne čini ništa da se određene okolnosti iskoriste za jačanje Bosne i Hercegovine. U vrijeme kada je predsjednik Republike Hrvatske bio Stjepan Mesić, osvjedočeni prijatelj Bosne i Hercegovine, propušteno je čitavih deset godina, koliko su trajala njegova dva mandata, da se redefinišu odnosi sa Republikom Hrvatskom, na dobrobiti i Hrvatske i Bosne i Hercegovine, na dobrobit svih građana BiH, da se na primjer, promijeni Vašingtonski ugovor, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, ukinu kantoni, stvore prijateljski i bratski odnosi....

Da je imao takvu priliku, Denis Bećirović ne bi propustio niti jedan mjesec, a kamo li deset godina. 

(FENA) D. V.