prijava
SARAJEVO, 27. marta (FENA) - Pozorišne kuće širom planete danas obilježavaju 27. mart, Svjetski dan pozorišta pozivajući poklonike te umjetnosti na raznovrsne programe organizirane posebno za tu priliku, u čast jedne od najstarijih umjetnosti u historiji čovječanstva.
Svake godine neko od istaknutih pozorišnih djelatnika napiše poruku u povodu tog velikog dana, a autor ovogodišnje je svjetski priznati pozorišni reditelj i profesor Carlos Celdran iz Kube.
Celdran je zapisao da su njegova pozorišna domovina trenuci susreta s gledaocima koji iz večeri u veče dolaze u pozorišnu salu, iz najrazličitijih dijelova njegova grada, da bi bili s glumcima, da bi podijelili tih nekoliko sati, nekoliko minuta. Pomoću takvih, jedinstvenih trenutaka, naglasio je Celdran, gradi svoj život: prestaje da bude on, više ne pati zbog sebe i ponovo se rađa da bi uvidio šta znači stvarati pozorište: proživjeti trenutke čiste, efemerne istine, "znati da je to što govorimo i radimo, tamo, pod scenskim svjetlom, istinito i da odražava naše najdublje i najintimnije biće".
Podvlači da je njegova pozorišna zemlja, kojoj njegovi glumci i on pripadaju, satkana od tih trenutaka u kojima zaboravljaju na maske, retoriku, strah da budu to što jesu, i pružaju jedni drugima ruke u tami. Pozorišna tradicija je horizontalna, smatra on. Niko ne može da tvrdi da je teatar na bilo koji način u centru svijeta, u određenom gradu ili u nekom privilegovanom zdanju.
Pozorište, kako ga on doživljava, prostire se po nevidljivim geografskim prostorima koji jednim činom objedinjuju pozorišnu umjetnost i živote onih koji je stvaraju. Svi pozorišni umjetnici umiru zajedno sa svojim neponovjivim trenucima lucidnosti i ljepote, svi nestaju na isti način, ne ostavljajući iza sebe ništa što bi ih sačuvalo ili proslavilo.
- Veliki pozorišni stvaraoci znaju da im ne vrijedi nikakvo priznanje kada se nađu pred tim zadatkom koji je u korijenu našeg posla, a to je stvaranje istinskih trenutaka, nedorečenosti, snage, slobode, usred najveće neizvjesnosti. I nadživjeće ih samo podaci o njihovom radu ili fotografije i video snimci na kojima će biti zabilježena tek blijeda ideja toga što su uradili. Ali tim snimcima će uvijek nedostajati nijemi odgovor publike koja u datom trenutku uviđa da to što se dešava pred njenim očima ne može biti prenijeto niti sagledano van tog prostora, da istina koju tamo zajedno doživljavaju predstavija istinsko životno iskustvo, na trenutak prozračnije i od samog života - naveo je on u poruci.
Celdran ističe da kada je uvidio da je pozorište zasebna zemlja, jedna velika teritorija koja obuhvata čitav svijet, u njemu se začela ideja koja je istovremeno oličavala slobodu: ne moraš da se udaljiš niti da odeš sa mjesta na kojem se nalaziš, ne moraš da trčiš niti da se pomjeraš.
- Tamo gdje postojiš ti, postoji i publika. Tamo su kolege čije prisustvo ti je potrebno. Tamo, izvan tvoje kuće, imaš svakodnevnu stvarnost, neprozirnu i neprobojnu. Stoga iz svoje prividne nepomičnosti radiš da bi stvorio najveće od svih putovanja, da bi ponovio Odiseju, putešestvije argonauta: ti si nepomični putnik koji neprestano ubrzava gustinu i čvrstinu svog stvarnog svijeta. Ti putuješ ka trenutku, ka trenu, ka neponovljivom susretu koji se odigrava pred onima koji su slični tebi. Ti putuješ ka njima, ka njihovom srcu, ka njihovoj subjektivnosti. Putuješ kroz njih, dopireš u njihove emocije, u njihove uspomene koje budiš i pokrećeš. Tvoje putovanje je vrtoglavo i niko ne može da ga izmjeri niti spriječi. Takođe, niko nije u stanju da odredi njegov pravi obim, to je putovanje kroz maštu tvojih ljudi, sjeme koje je posađeno u najudaljeniju od svih zemalja: građansku, etičku i ljudsku savjest tvojih gledalaca. Zbog toga ne odlazim, ostajem kod kuće, među svojim bliskim prijateljima, prividno miran, i radim danonoćno, jer znam tajnu vrtoglave brzine - zaključio je u Celdran u ovogodišnjoj poruci povodom Svjetskog dana teatra.
I brojne bh. teatarske kuće obilježit će Svjetski dan pozorišta izvedbama predstava te prigodnim programima.
(FENA) M. L.
