Bosna i Hercegovina     | 13.07.2019. 12:24 |

Dženana Radončić: Sistem treba jasnije i odlučnije osuditi nasilje nad ženama

FENA Saopćenje

SARAJEVO, 13. jula (FENA) - Centar ženskih prava iz Zenice više od dvadeset godina bavi se pružanjem pravne pomoći ženama žrtvama nasilja, a njihovo dosadašnje profesionalno iskustvo pokazuje da su žene u ruralnim područjima i pripadnice manjinskih naroda izložene posebnim rizicima.

Pravna analitičarka Centra ženskih prava Dženana Radončić kaže da su to posebno ranjive kategorije, jer su često diskriminirane po više osnova.

- Diskriminirane su zato što su žene, što su određenog socijalnog porijekla, obrazovanja ili zato što pripadaju određenoj manjinskoj grupi. Sistem zakaže, naročito u odnosu na te kategorije - istaknula je.

U studiji koja fokus prvenstveno stavlja na sistem reakcije na nasilje, zaštitu i pomoć preživjeloj, analiziran je pravno-institucionalni okvir u BiH i regiji s naglaskom na stepen i adekvatnost primjene takvog okvira u praksi u svjetlu međunarodnih standarda koje postavlja Konvencija Vijeća Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatija kao Istanbulska konvencija.

Između ostalog, uočeno je, kako je kazala Radončić, da relevantni zakoni u BiH ne daju definiciju nasilja nad ženama (i djevojčicama) i rodno zasnovanog nasilja. Sve postojeće definicije nasilja su rodno neutralne, bez uvažavanja činjenica da su žene i djevojice najčeše žrtve rodno zasnovanog nasilja.

Kroz reprezentativne slučajeve iz prakse ukazuju na nedosljedno provođenje obaveza države prema žrtvama i nedostatak sveobuhvatne pravne i institucionalne zaštite za sve žrtve nasilja, a ne samo žrtve nasilja u obitelji.

Radončić kaže da neprihvatanje Okvirne strategije za implementaciju Istanbulske konvencije na području oba entiteta dovodi u pitanje ujednačenost sistema zaštite, kao i pravni položaj i sigurnost preživjelih.

- I dok su u Republici Srpskoj učinjeni konkretni koraci u pravcu unaprjeđenja postojećeg okvira, poput uvođenje novih krivičnih djela (genitalno sakaćenje, prisilna sterilizacija, uhođenje, iznuđivanje, seksualno uznemiravanje i prisilni brak), u Federaciji BiH i Distriktu Brčko nije bilo zakonodavnih promjena u tom pogledu. Proces uvođenja tzv. osobe od povjerenja (koja bi bila pratnja preživjeloj u postupcima zaštite) ne teče jednako uspješno u oba entiteta. Određenje pojma krivičnog djela silovanja nije izmijenjeno na tragu preporuka da se definira kao seksualni čin bez izričitog davanja saglasnosti, a sa izbacivanjem elemenata prinude i prijetnje, što je neophodno zbog rizika od različitog tumačenja pojmova u sudskoj praksi i neuvažavanja različitih oblika otpora koje žrtva može da pruži - kazala je Radončić za Fenu. 

Ističe i to da ne postoje krizni centri za žrtve silovanja i ostalih oblika seksualnog nasilja što, kako navodi, ukazuje na generalni nedostatak adekvatnih specijalističkih usluga pomoći žrtvama.

- Tu obavezu države najvećim dijelom preuzimaju organizacije civilnog društva, najčešće finansirane od stranih donatora, bez dosljedne i adekvatne pomoći države. Zbog toga može biti doveden u pitanje kontinuitet podrške i pomoći žrtvama - naglasila je.

Smatra da općenito, u Bosni i Hercegovini nedostaje sveobuhvatno, metodološki usklađeno prikupljanje podataka o rasprostranjenosti svih oblika nasilja nad ženama.

Većinski teret u prikupljanju tih podataka snose, kako je rekla Radončić, pojedine institucije sa zasebnom metodologijom (zbog čega podaci nisu usporedivi) ili organizacije civilnog društva koje se uglavnom ovisne od stranih donatora.    

Potrebno je, ističe, kontinuirano prikupljanje podataka da bi se mogli uočiti određeni trendovi i na osnovu tih podataka kreirati adekvatne javne politike. Ključno je uspostaviti zajedničku bazu podataka i na osnovu prikupljenih podataka razviti odgovarajuće politike za sprječavanje i suzbijanje nasilja nad ženama.

- Kad promatramo broj prijavljenih slučajeva nasilja u obitelji ili generalno nasilja nad ženama djeluje kao da je došlo do smanjenja. Zapravo se radi o povećanju broja slučajeva koji često nisu prijavljeni zato što postoji nepovjerenje žrtava u sistem zaštite. Taj sistem mora biti, prvenstveno u pogledu praksi, unaprijeđen da bi stvorio siguran ambijent za žene da prijave nasilje i budu istrajne u krivičnom postupku - naglasila je.  

Kaže da, u sveukupnom broju slučajeva nasilja nad ženama, dominiraju slučajevi nasilja u obitelji i partnerskog nasilja, zbog čega svi nedostaci sistema zaštite najviše pogađaju žrtve tih krivičnih djela. Djela nasilja u obitelji često se kvalificiraju u osnovnom, blažem obliku. Pri tom se djeca uglavnom ne prepoznaju kao žrtve, onda kad su takvom nasilju prisustvovala.

- Kaznena politika je generalno blaga, s upitnim ostvarivanjem ciljeva generalne i specijalne prevencije. Za djela nasilja u obitelji ubjedljivo dominiraju uvjetne osude, u kombinaciji s novčanim kaznama. Tako imamo osobe koje su procesuirane u krivičnom postupku, ali odmah potom i puštene na slobodu. Ako u međuvremenu ženi ne bude pružena adekvatna zaštita i podrška, njena sigurnost je ugrožena zbog moguće osvete počinitelja kojeg je prijavila - istaknula je. 

Podsjeća da je kod nas nasilje u obitelji regulirano krivičnim zakonom i zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji. Predviđeno je niz mjera koje se mogu izreći da bi se žena zaštitila, nevezano od krivičnog postupka.     

- Praksa ukazuje i na nedovoljno korištenje zaštitnih mjera reguliranih entitetskim krivičnim zakonima u kontekstu zaštite sigurnosti žrtve nasilja od opasnosti od ponovnog nasilja, imajući u vidu da počinitelj nasilja ima mogućnost nesmetane komunikacije sa preživjelom tokom krivičnog postupka i nakon izricanja presude jer počinitelj nije u pritvoru i može vršiti pritisak na preživjelu da ne svjedoči provodeći tako kontinuirano nasilje. U vezi sa zaštitnim mjerama, također nedostaju adekvatni mehanizmi praćenja izdatih naloga za zaštitu.

Neovisno o pokretanju krivičnog postupka, zaštitne mjere mogu biti izrečene. Iako postoje različite zaštitne mjere, usmjerne ka odstranjivanju počinitelja iz zajedničkog domaćinstva ili zabrane približavanja, uglavnom žena napušta obiteljsku kuću. Ostavi joj se vrijeme da pokupi stvari i smjesti u sigurnu kuću ili pronađe neko drugo mjesto boravka. Zbog patrijarhata koji dominira u bh. društvu kuća je uglavnom na ime muža (iako često predstavlja bračnu stečevinu), a žena je uglavnom bez dovoljno prihoda i ekonomski ovisna. S tim, za sebe često i maloljetnu djecu, otvorenim egzistencijalnim pitanjem žena se prvo suočava kad donosi odluku da li da prijavi nasilje. Cjelokupan sistem socijalne, zdravstvene, pravne zaštite, neujednačen i neusklađen, ne djeluje stimulativno na žrtve da nasilje prijave - kazala je.   

Kao jednu od važnijih nalaza Radončić ističe i potrebu da se insistira na 'fokusiranim, specijaliziranim, intenzivnim i kontinuiranim edukacijama i treninzima za sve profesinalce u lancu zaštite (policiju, socijalne i zdravstvene radnike, tužitelje, sudije), a posebnu pažnju treba posvetiti zaposlenicima centara za socijalni rad'. 

- Sistem zaštite i pomoći ženama žrtvama nasilja ima brojne karike/institucije u svom lancu, od čije jačine i efikasnosti ovisi efikasnost sistema u cjelini. U situaciji u kojoj se najveći broj slučajeva nasilja nad ženama odnosi na nasilje u obitelji, uloga centara za socijalni rad u sistemu zaštite postaje naročito bitna. Ako pristup socijalnog radnika nije dovoljno senzibiliziran ili centri za socijalni rad nemaju dovoljno (ljudskih, finansijskih i prostornih) kapaciteta nastaje prva prepreka koja preživjele često odvraća od iniciranja ostalih postupaka zaštite - naglasila je.    

Centar ženskih prava iz Zenice analizirao je konkretne slučajeve iz prakse, a naglašavaju da je važno prevladati i predrasude o tome ko su žrtve nasilja u obitelji i kako one izgledaju. 

- Ponekad se od žene koja prijavi nasilje u obitelji očekuje da izgleda na određeni način, da se ponaša na određeni način. Ponekad socijalni radnici imaju predrasude o tome kako treba da izgleda žrtva nasilja u obitelji ili partnerskog nasilja, uskraćujući time senzibiliziran pristup i potpunu podršku i pomoć ženama koje se ne uklapaju u takvu, unaprijed formiranu i pogrešnu, sliku žrtve koje mogu biti uspješne, obrazovane i ekonomski samostalne žene - kazala je.  

Spomenula je i činjenicu da je 'efikasan i funkcionalan reaktivni sistem zapravo najbolja prevencija' te istaknula da je u njihovoj analizi primarno bilo istražiti 'kako i koliko efikasno društvo i država kroz postupanje relevantnih institucija reagiraju kad do nasilja dođe. Da li sistem pruža potpunu, blagovremenu i adekvatnu pomoć, podršku i zaštitu ženi preživjeloj bilo koji oblik nasilja'.

U analizu su, na nekoliko reprezentativnih slučajeva, ukazali kako postojeći sistem zaštite uistinu i funkcionira, a uočeno je da su problemi slični i u cijeloj regiji.

- Najčešći oblik nasilja, ali i najviše zanemareno jeste nasilje u obitelji. Često se promatra kao djelo manje društvene opasnosti i automatski mu se pridaje manji značaj u sistemu zaštite i odgovoru krivičnopravnog sistema - naglasila je.

Kaže da je napravljen određeni pomak, ali se i dalje praktično procesuira jedino fizičko nasilje nad ženama. Verbalno, ekonomsko, naročito psihološko mnogo je, kaže, češće, prepredenije i manje vidljivo nasilje koje po svojim efektima često bude teže od fizičkog nasilja i predstavlja uvod za oblike težeg fizikog nasilja, sve do slučajeva femicida (ubistva žena). Uprkos tome, uglavnom ostaje izvan domašaja pravosudnog sistema i generalno sistema reakcije na različite oblike nasilja u obitelji.

- I to je nešto što ćemo nastojati potencirati da se procesuira. Između ostalog, da insistiramo da relevantne institucije (prvenstveno tužilaštvo i policija) budu aktivnije, prikupljaju izjave mimo oštećene i da se u istrazi i generalno pokretanju postupka ne baziraju samo na njeno svjedočenje jer žene žrtve često nisu ni ekonomski samostalne niti osnažene da napuste tu nasilnu zajednicu. S druge strane, sistem im ne pruža adekvatnu podršku niti pokazuje razumijevanje - kazala je.

Često se, kaže Radončić, žrtve upućene da komuniciraju s velikim brojem institucija, da ponavljaju izjave. To ih direktno vodi ponovnoj traumatizaciji.

- U takvoj situaciji žene su u dilemi da li da prijave to djelo ili, ako je djelo već i prijavila, nastavi sudjelovati u tom postupku. Često se povlači a, u nedostatku drugih dokaznih sredstava, to djeluje fatalno po istragu i krivični postupak. Zbog toga se zalažemo za uvođenje tzv. osobe od povjerenja, koja bi žrtvi pružila pomoć, podršku i pratnju tokom svih postupaka povezanih sa slučajem nasilja, snažeći je da istraje u traganju za pravdom i zaštitom - naglasila je.

Finalna verzija trebalo bi da rezultira kreiranjem platforme za akcioni plan s konkretnim mjerama. Namjera im je da žena koja prijavi nasilje dobije pomoć, podršku i zaštitu na svom putu traženja pravde. Očekuju da će za nekoliko godina biti konkretnih promjena u sistemu, od komunikacije profesionalaca u lancu zaštite žene od nasilja do koncentracije usluga podrške i zaštite, na način da žena žrtva nasilja na jednom mjestu dobije sve potrebne informacije i pomoć.

Predmet preporuka su uvođenje programa za senzibilizaciju profesionalaca, ali i podsticanje njihovog pozivanja na odgovornost ako ne ispunjavaju zakonske obaveze, ne prepoznaju niti reagiraju u slučaju nasilja nad ženama, pa sve do unaprjeđenja odgovora samog krivično-pravnog sistema 'koji treba jasnije i odlučnije osuditi takva djela'.  

Nacionalni izvještaj za Bosnu i Hercegovinu dio je regionalne studije o tome da li je pravda iznevjerila žene koje su preživjele nasilje. Obuhvatila je šest država zapadnog Balkana i Tursku, a odabrane su po zajedničkim karakteristikama i društvenim okolnostima poput snažnog patrijarhata i velikog disbalansa u moći između muškaraca i žena, do generalno nefunkcionalnih sistema zaštite žrtava različitih oblika nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

(FENA) H. D.

Vezane vijesti

Oko 85 posto građana Srbije misli da je nasilje nad ženama privatan problem

Komesarka Mijatović: Države moraju preuzeti efikasne mjere za sprečavanje nasilja nad ženama

Skok bez aplauza sa Starog mosta za borbu protiv nasilja nad ženama

Promo

M:tel: Savršena kombinacija – Huawei telefon i pametni sat s popustom

M:tel: Stiglo nam je Proljeće!

Predstava 'Kako sam se nadala dobro se nisam udala' u BKC Sarajevo