prijava
SARAJEVO, 12. aprila (FENA) - Program povodom 11. aprila, Dana bošnjačke dijaspore, održan je u organizaciji Udruženja za razvoj saradnje domovine i dijaspore radi obilježavanja ovog dana koji je, prema navodima, ostao neprimijećen u bošnjačkoj zajednici na globalnom nivou, saopćilo je to udruženje.
Održan je panel o iskustvima učesnika u radu u dijaspori i mogućnostima suradnje.
Učesnici panela su bili Nermin Fazlagić, predsjednik Islamske zajednice Bošnjaka u Italiji, Umihana Rašović-Kasumović, švedska političarska bošnjačkog porijekla, Šefadil Ličina, predsjednik Islamske zajednice Bošnjaka Francuske, kao i Mirza Čohadžić, član Upravnog odbora Udruženja ra razvoj saradnje domovine i dijaspore.
Govoreći o značaju Dana bošnjačke dijaspore, Čohadžić je rekao da Bošnjaci imaju mogućnost više da promoviraju svoju zemlju, ime, jezik i vrijednosti, lobiraju na diplomatskom i političkom nivou, prenose i razmjenjuju znanja i iskustva u različitim oblastima, iskorištavaju poznanstava u svrhu spajanja Bošnjaka s dijelovima svijeta u kojima žive, otvaraju nova vrata i mogućnosti suradnje i što je najvažnije, konsolidiraju međusobne odnose.
Uvezivanje i suradnja bošnjačke omladine u domovini i dijaspori naročito su važni u promociji Bosne i Hercegovine, kazao je Čorhadžić i dodao da je to jednako važno i za očuvanje identiteta, jezika, kulture i tradicije u čijoj je reafirmaciji i promociji dijaspora i u prošlosti imala više nego istaknutu ulogu, s ličnostima poput Adila Zulfikarpašića, Teufika Velagića, Smaila Balića, Hazima Šatarića i drugih pojedinaca. Čorhadžić također ističe da se na dijasporu ne smije gledati kao na kratkotrajnu ekonomsku injekciju, već da se treba usredotočiti na ostvarivanje dugoročnih projekata i ulaganja.
- Međutim, da bi do ovoga došlo, potreban je aktivan državni i institucionalni angažman, koji će takve projekte i suradnju omogućiti - zaključio je on i dodao da bi pasivnost i ravnodušnost mogli dovesti do toga da od identiteta ostane tek davnašnje sjećanje na Bosnu, Bošnjake i bosanski jezik.
Umihana Rašović-Kasumović je, govoreći o stanju Bošnjaka u Švedskoj, istaknula da je ta zemlja omogućila Bošnjacima napredak.
- Imamo aktivna udruženja: bošnjačku Islamsku zajednicu, biblioteke s literaturom na bosanskom jeziku te više od pedeset bh. i bošnjačkih udruženja, koja obuhvataju i baštinjenje kulture i folklorne tradicije Bošnjaka. Naročito su nam važni i BH Savez žena, kao i Omladinski savez. Sve je trenutno podržano od države - kazala je Rašović-Kasumović.
Ona naglašava da unatoč tome, od 100.000 Bošnjaka u Švedskoj, samo 12.000 je aktivno u članstvu nekog od navedenih udruženja. Rašović-Kasumović ističe da nije počelo veliko umrežavanje Bošnjaka nakon agresije na BiH, kao i da postoji politika asimilacije od švedske desnice. Osvrnuvši se na mogućnosti suradnje, ona navodi da je manjak komunikacije ključna prepreka u uspostavljanju boljih odnosa domovine i dijaspore.
- Naš identitet, naša je zajednička i uzajamna odgovornost. Povezivanje je jako važno za naš napredak, matice i dijaspore, možemo mnogo da naučimo jedni od drugih. Trebamo biti svjesni da smo svi različiti bez obzira na to što pripadamo jednom narodu. Moramo da poštujemo jedni druge - zaključila je ova učesnica panela i dodala da domovina treba da omogući relevantnu pomoć i kontakte jer često Bošnjaci ne znaju kome da se obrate kad žele ulagati u matičnu zemlju.
Nermin Fazlagić je naveo da Bošnjaci, iako nisu međusobno organizirani na vjerskom i kulturnom nivou na kojem bi to mogli biti, aktivni su na poljima očuvanja folklora i vlastite tradicije i kulture, u čemu se ističu različita udruženja, naročito udruženje “Stećak” iz Verone.
- Najviše ispaštaju mlade generacije jer nemaju iste mogućnosti u ovom smislu kao Bošnjaci u drugim zemljama. Međutim, druženja su, posebno djeci, značila mnogo u mogućnostima koje oni sami nemaju - rekao je Fazlagić.
Govoreći o stanju Bošnjaka u svijetu, on smatra da uvijek treba uzeti u obzir specifičnost naroda kad se govori o vezama s domovinom.
- Mi se ne možemo porediti s Italijanima, Francuzima, Nijemcima jer zbog historijskih okolnosti, nemamo izgrađene nacionalne institucije kao što imaju drugi narodi iako je moguće napraviti paralele s pozitivnim primjerom Iraca. Moramo biti svjesni da svaki Bošnjak pojedinačno mora da se bori za očuvanje identiteta - rekao je Fazlagić.
Mada Italija nije na nivou na kojem su to možda Njemačka i Francuska, budući da je postala zemlja migracije, a ne emigracije, tek nedavno su Bošnjaci svesrdno primljeni i uživaju ogroman ugled u toj zemlji, navodi Fazlagić također i kao prmijer navodi dolazak prvog imama iz Bosne i Hercegovine u Italiju, Ahmeda ef. Tabakovića.
Prema saznanjima, to je prvi slučaj u historiji Italije da je imam dobio odobrenje za rad kao vjerski službenik, što je, po Fazlagićevim riječima, važno jer se imami po italijanskim zakonima ne smatraju vjerskim službenicima.
Fazlagić naglašava potencijal Islamske zajednice kao izgrađene i globalne zajednice koja može biti prirodni most između Italije i Bosne i Hercegovine, kao i Evrope i islama.
- Islamska zajednica je snažna evropska i svjetska institucija koja ima neophodan domet i infrastrukturu za šire djelovanje, od Vašingtona do Brisela. To Bošnjaci moraju da shvate bez obzira na nivo posvećenosti vjeri. Ne trebamo da bježimo od toga da smo autohtoni evropski muslimani. Primjeri Bošnjaka u posljednem stoljeću mogu se primijeniti na današnje muslimane Evrope - zakljućuje Fazlagić i dodaje da jačanje prisustva Bošnjaka te institucija u zemljama u kojima žive, posredno i neposredno jača Bosnu i Hercegovinu, ali i Bošnjake.
Šefadil Ličina je naglasio važnost kulture sjećanja o uzrocima koje su Bošnjake navele da napuste domovinu i nasele različite zemlje.
Bošnjačka zajednica u Francuskoj ima između 30.000 i 40.000 hiljada članova organiziranih međusobno u desetak džemata.
Islamska zajednica jedina je u kontinuitetu radila i radi na očuvanju zajednice Bošnjaka u vjerskom i kulturnom smislu, s tim da je politička i ekonomska veza s maticom i ostatkom dijaspore slaba. U kulturnom smislu su slabo zastupljeni jer su udruženja koja su ranije postojala, danas većinom zatvorena.
Ličina naglašava i da se dijaspora u Francuskoj suočava s borbom između asimilacije i integracije.
- Mi se u našim kućama borimo da prenesemo naš jezik, identitet i kulturu, s tim da treba naglasiti da su veći rezultati mogući samo kroz institucionalni rad. Ukoliko se ne poduzmu konkretne radnje i iz matice u ovom smislu, bojim se da bi već idući naraštaj Bošnjaka u Francuskoj mogao da radi ne za interese svog naroda i matične džave, već za nečije tuđe - rekao je on.
Govoreći o mogućnostima suradnje, Ličina naglašava da suradnja trenutno postoji samo na vjerskom planu iako su potencijali daleko veći. U prvom redu je naveo mogućnost snažnije političke i ekonomske suradnje. Bošnjaci u Francuskoj imaju svoje firme, svoj novac, znanja i iskustva koja bi mogli prenijeti i staviti na raspolaganje matici. Međutim, teško je govoriti o tome u odsustvu konkretnih institucija i projekata za uspostavu takve saradnje, rekao je Ličina.
On naglašava da se dijaspora pokazala kao neophodan resurs za balkanske zemlje, a da bi zanemarivanje moglo biti razorno, te navodi da u Bosni i Hercegovini trenutno nema dovoljno političke volje, što se najbolje očituje u nepostojanju kancelarija ni ministarstvo za dijasporu.
(FENA) M. B.
