WASHINGTON, 19. augusta (FENA) - Da je povlačenje iz Afganistana moglo proći bez problema, vjerovatno bi to bilo davno urađeno. Četiri predsjednika su imala mandate tokom 20-godišnjeg rata. Trojica su rekli da žele povući vojnike. Nijedan, sve do predsjednika Joe Bidena, nije bio dovoljno hrabar da to uradi i suoči se s posljedicama, piše Washington Post.

Tako je Amerika ostala da vodi rat, potrošila bilion dolara i izgubila hiljade života zbog onoga što sad znamo da je neuspjeh u izgradnji nacije.

Zašto je Amerika vodila rat koji nije htjela da vodi? Odgovor je, prema mišljenju stručnjaka, da su njeni lideri uhvaćeni između politike nepopularnog sukoba i realnosti nerješivog sukoba koji bi mogao učiniti Ameriku manje sigurnom ako dođe do njegovog okončanja.

- Oni su svi shvatili da su gotovo sve mogućnosti koje smo imali za odlazak, na koncu, stvorile nestabilan Afganistan u kojem niko nije mogao predvidjeti što će se sljedeće dogoditi. A cijena izlaska bi bila taj neuspjeh - rekao je Anthony Cordesman, stručnjak za bliskoistočnu politiku koji radi u Centru za studije strateške i međunarodne politike.

Washington Post donose kratki pregled najdužeg američkog rata kroz prizmu odluka i izjava četiri predsjednika.

Bush: Od lova na teroriste koji su izvršili napade 11. septembra do izgradnje nacije

Ovaj dio priče je dobro poznat. Na Ameriku su izvršeni napadi 11. septembra 2001. godine, a tadašnji predsjednik George W. Bush izvršio je invazije Afganistan i Irak kako bi pronašao one koji su to učinili.

Imao je podršku Kongresa i većine javnosti za svoju misiju, ali je planirao novi sukob u nepoznatoj zemlji, što je dovelo do mnogih grešaka, rekla je Emily Harding, stručnjakinja za obavještajne poslove.

- Poznajem osobe koji su bili na prvom frontu u to vrijeme. Oni su otišli tamo relativno nespremni, govoreći sebi da će pokušati pronaći nekoga s kim mogu raditi kako bi im mogli pomoći da pronađu Al-Qaidu i riješe ih se - kazala je ona.

I pronašli su ih.

- Ta je misija prošla izuzetno dobro - rekla je ona.

Bushova administracija se nadala da će nakon što su napadači pobjegli iz Afganistana, moći sigurno predati vlast Afganistancima. Brzo su shvatili da je to nemoguće i zaglavili su u zemlji bez jasnog puta šta dalje učiniti, kazala je Harding.

Bush se okrenuo izgradnji nacije. Govorio je da je to sljedeći, neophodni korak u ratu protiv terorizma.

- Pomažući u izgradnji Afganistana koji je oslobođen ovog zla i koji je postao bolje mjesto za život, idemo stopama Georgea Marshalla - rekao je dok je najavljivao vlastiti Marshallov plan za Afganistan.

Bushev optimizam u Afganistanu bio je potkrijepljen uvjerenjem da će demokratija procvjetati kada joj se ukaže prilika.

- Opstanak slobode u našoj zemlji sve više zavisi od uspjeha slobode u drugim zemljama - rekao je on Kongresu 2005. Kada je Bush napustio funkciju 2009. godine, u Afganistanu je bilo oko 25.000 vojnika. I rat je bio na rubu eskalacije.

Obama: Intenziviranje vojnih akcija s ciljem deeskalacije

Fokus izborne kampanje bivšeg predsjednika Baracka Obame bio je na protivljenju invazije na Irak i skepticizma u vezi s ratom protiv terorizma. Ipak, kada je došao na funkciju imao je najveće prisustvo trupa u Afganistanu i lažno je izjavio da je rat završen.

Obama je okončao rat u Iraku i namjeravao je isto to učiniti u Afganistanu. Njegova strategija je bila da intenzivira vojne akcije kako bi deeskalirao sukobe. On je poslao grupe od desetina hiljada vojnika tamo, a u jednom trenutku je taj broj dostigao 100.000 kada je nasilje eskaliralo.

Obama je također pozvao na okončanje tamošnjih sukobi 2014. godine, a kada je taj datum došao, izjavio je da su sukobi okončani.

- Vaša borbena misija u Afganistanu se završava i najduži rat u američkoj historiji će biti okončan - rekao je Amerikancima krajem te godine.

Međutim, novinar Washington Posta Craig Whitlock izvijestio je da je tvrdnja Obamine administracije da su borbe okončane bila "među najozbiljnijim obmanama i lažima koje su američki čelnici širili tokom dvije decenije ratovanja". Rat nije bio ni blizu kraja, a Obama nije bio voljan zapravo ga okončati, jer bi se morao suočiti s onim s čim se Biden trenutno suočava.

Izuzetno simboličan trenutak u ratu protiv terorizma ipak je došao pod Obamom: Sjedinjene Američke Države pronašle su i ubile Osamu bin Ladena, organizatora terorističkih napada 2011., nakon što je proveo deset godina u bijegu.

Kad je Obama napustio funkciju 2017. godine, u Afganistanu je na terenu bilo oko 9.000 vojnika.

Trump: Hajde da se povučemo

Do trenutka kada je Donald Trump došao na dužnost 2017. godine, on - i većina američke javnosti - već su imali viziju okončanja rata. Djelomično je uzdrmao Republikansku stranku napadajući Busha i druge etablirane republikance zbog njihovog načina vođenja vanjske politike općenito, a posebno zbog vođenja "beskrajnih ratova". Obećao je da će dovesti vojnike kući.

- Hoće li oni biti tamo sljedećih 200 godina? U jednom trenutku, moramo odlučiti šta učiniti - rekao je 2015. tokom predizborne kampanje.

Trump je s talibanima potpisao mirovni sporazum u kojem je rečeno da će se vojska Sjedinjenih Država povući za otprilike godinu dana, a u zamjenu će talibani obećati da neće dopustiti da Afganistan postane utočište teroristima koji će pokrenuti napade na Ameriku.

- Zaista vjerujem da talibani žele učiniti nešto kako bi pokazali da ne gubimo vrijeme - rekao je Trump nastavljajući tradiciju američkih predsjednika da prikazuju stvari ružičastim iako se to ne podudara sa stvarnošću u Afganistanu.

Usputni komentar koji je dao poslije toga je da ako se loše stvari dogode, "vratit ćemo se sa silom kakvu niko nikada nije vidio."

Ali Trump nije javno rekao da ne postoji mehanizam provođenja koji bi spriječio talibane da skrivaju teroriste, a podaci sa terena su im ukazivali da upravo to rade, prepričava u depeši Paul Miller, vojni veteran iz Afganistana koji sada predaje na univerzitetu Georgetown.

Trump je smanjio trupe u Afganistanu na 2.500. Ali čak ni on nije zvanično okončao rat.

Biden: Okončavamo najduži američki rat

Do trenutka kada je Biden stupio na dužnost, američka odluka o povlačenju trupa već je bila donesena, a Biden je bio predsjednik koji je to zaista i učinio.

Biden je poništio mnoge Trumpove međunarodne sporazume. Ali, što se tiče Trumpovog mirovnog sporazuma s talibanima, toga se striktno pridržavao. Amerika će izaći iz Afganistana do 20. godišnjice napada   koji se dogodio 11. septembra 2001.

Nijedan rat nije vrijedan ove cijene, tvrdio je Biden.

- Sjedinjene Američke Države su učinile ono što smo namjeravali u Afganistanu: kako bi se osvetili teroristima koji su nas napali 11. septembra i isporučili pravdu Osami bin Ladenu, te degradirali terorističku prijetnju i spriječili da Afganistan postane baza iz koje bi se mogli nastaviti napadi na Sjedinjene Države. Postigli smo te ciljeve. Zato ćemo se povući - rekao je u julu.

- Nismo otišli u Afganistan radi izgradnje nacije. I pravo je i odgovornost na afganistanskom narodu da odluči o svojoj budućnosti i o tome kako žele upravljati svojom državom - kazao je on.

Čak i neki republikanci priznaju da nije postojala politička volja za ostanak u Afganistanu. Tamo gdje se Biden suočava s velikim kritikama su izvršenje konačnog povlačenja, što je bilo haotično, jer su Bidena i njegovu administraciju uhvatili na prepad brzi kolaps afganistanske vlade.

Obavještajni službenici upozoravali su da bi talibani mogli preuzeti vlast za šest mjeseci. Ipak, u julu, dok su talibani napredovali prema Kabulu i Amerikanci zatvarali vojne baze, Biden je uvjeravao Amerikance da je "mala mogućnost da će talibani napredovati i osvojiti cijelu državu."

Talibani su zavladali državom čak i prije zvaničnog odlaska američke vojske.

I republikanci i demokrati kažu da su frustrirani što Biden nije uspio bolje isplanirati najgori mogući scenarij.

Uprkos tome što je učinio ono što nijedan drugi predsjednik nije bio voljan učiniti, Biden je vjerojatno bio najneiskreniji po pitanju posljedica okončanja rata, kažu neki analitičari.

Naslijeđe rata u Afganistanu jedno je od historijskih poglavlja o kojima će se raspravljati i proučavati u godinama koje dolaze. Bidenovo povlačenje moglo bi dodati novo poglavlje, ovisno o tome kako će se događaji odvijati u narednim danima i sedmicama. Ali zajednička iskustva četiri vrlo različita predsjednika - i sve veća opravdanja za dvije decenije skupocjenog i sve nepopularnijeg sukoba - ukazuju na to da će u budućnosti biti malo političkog zalaganja za američku vojnu intervenciju u dalekim zemljama, zaključuje Washington Post.

(FENA) B. D.