prijava
SARAJEVO, 12. septembra (FENA) – Vlasti u BiH moraju raditi na sistemskim i dugotrajnim rješenjima za smještaj migranata, to je pitanje koje se tiče cijele države i obaveza je da na tome rade svi nivoi vlasti – poručila je u razgovoru za Fenu istaživačica za Balkan i EU organizacije Amnesty International iz Londona Jelena Sesar.
Prvenstveno, naglasila je, važno je osigurati uvjetan i dostojanstven smještaj i pružiti hitnu humanitarnu pomoć onima koji se trenutno nalaze van centara za privremeni smještaj da bi se izbjegla humanitarna kriza koja je u protivnom neizbježna.
- Neprihvatljivo je da vlasti u Republici Srpskoj još odbijaju da podrže otvaranje centra za privremeni smještaj na svom teritoriju. Neophodno je da vlasti na svim nivoima pokažu više solidarnosti i rade na trajnim i smislenim rješenjima jer će pitanje migracija biti s nama još dugo - naglasila je Sesar.
Ukoliko vlasti ne osiguraju adekvatan smještaj i neophodnu podršku za hiljade ljudi koji se trenutno nalaze van centara za privremeni smještaj, Sesar izražava bojazan "da ćemo opet imati jako tešku zimu".
Govoreći o tome koliki je napredak ostvaren na planu upravljanja migracijskim procesom u BiH, ona je mišljenja da je teško govoriti o suštinskom napretku.
Konstatuje, međutim, da su vlasti nakon više godina tokom kojih su, posebno na državnom nivou, praktično ignorisale migrantsku situaciju i prepustile upravljanje pitanjima migracija Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM), konačno preuzele odgovornost. Danas su, prvi put od 2018. godine, kako je kazala, Ministarstvo sigurnosti i Služba za poslove sa strancima angažovani na ovom pitanju - preuzeli upravljanje centrima za privremeni smještaj i počeli da pružaju određenu podršku vlastima u Unsko-sanskom kantonu, gdje se nalazi najveći broj ljudi.
Iako je pozitivno to što su vlasti preuzele dio odgovornosti za migraciju, u Amnesty Internationalu smatraju da se situacija na terenu nije značajno poboljšala. Naime, kako navode, od oko 6.000 ljudi koji se trenutno nalaze u BiH, oko 2.700 su smješteni u centarima za smještaj migranata. Ostali, zvanični broj je oko 1.500 ljudi, ali sve upućuje da je taj broj znatno viši, živi u zatvorenim tvorničkim halama i napuštenim kućama, a veliki broj i u šumama oko Bihaća i Velike Kladuše.
- Tokom naše posjete BiH u julu, razgovarali smo sa stotinama ljudi, uključujući porodice s djecom koji spavaju pod otvorenim nebom, improviziranim šatorima, ili u katastrofalnim uslovima u prostorima bivših tvornica u USK-u. Iako međunarodne i domaće organizacije pružaju neku vrstu osnovne podrške ljudima koji su van centara, to nije sistemski riješeno i svakako nije dovoljno. Mnogi sedmicama nemaju dovoljno hrane ili pitku vodu, a da ne govorimo o pristupu sanitarijama ili medicinskoj njezi. Dakle, to su uvjeti koji su ispod svakog standarda na koji se BiH obavezala - poručuje Sesar.
Ukoliko država hitno ne obezbijedi dovoljne kapacitete za smještaj, upozorila je, hiljade ljudi će opet dočekati zimu na otvorenom. S obzirom na sredstva koja su uložena u osposobljavanje privremenih centara u prethodnih nekoliko godina, to je, kazala je, teško opravdati.
Ono što dodatno zabrinjava je, dodaje Sesar, kapacitet domaćih vlasti, a posebno Ministarstva sigurnosti BiH i Službe za poslove sa strancima, da potpuno preuzmu odgovornost i samostalno obavljaju registraciju migranata, identifikaciju ranjivih kategorija te pružaju humanitarnu i drugu pomoć.
U Amnesty Internationalu su također stava da u ovom momentu kapaciteti u postojećim centrima za migrante u USK, Miralu i Borićima, nisu dovoljni za smještaj svih koji trenutno spavaju vani. Kamp Lipa, koji bi trebao biti otvoren uskoro, imat će kapacitet od 1.500 kreveta, međutim, zbog udaljenosti od granice i urbanih centara, Lipa je problematična za većinu migranata.
Kako dalje ocjenjuje Sesar, pitanje migracija u BiH tretira se isključivo kao pitanje sigurnosti, ali je ono puno više od toga. Ukazuje stoga na važnost uključivanja Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH ili Ureda ombudsmana BiH u proces upravljanja migracijama.
- Njihov glas je izuzetno važan jer pitanje migracija ima značajan element zaštite i pomoći, a to nije posao sigurnosnih agencija, policije, niti Ministarstva sigurnosti. Ako BiH želi da upravlja migracijama efektno i u skladu sa standardima zaštite ljudskih prava na koja se i obavezala kroz mnoge međunarodne instrumente, onda sva rješenja moraju uključivati oba askpekta - sigurnost, ali i ljudska prava - naglasila je.
Kad je riječ o sistemu azila u BiH, mišljenja je da taj sistem trenutno nije u stanju da odgovori na potrebe ni manjeg broja aplikanata koji istinski žele da ostanu. Sistem azila je relativno dobro zakonski urađen, ali u postojećem zakonu i u praksi, postoje značajni problemi.
Kako je pojasnila, zakonski rokovi predviđeni za prijavljivanje su jako kratki, posebno ako se uzme u obzir činjenica da Služba za poslove sa strancima nema dovoljno službenika, naročito na lokacijama na kojima se nalazi najveći broj ljudi, kao što je USK. Osim toga, aplikanti moraju da dokažu adresu stanovanja da bi podnijeli zahtjev, što predstavlja ogromnu prepreku svima koji se nalaze van centara za smještaj. Također, značajna ograničenja kretanja i sloboda migranata u USK-u dodatno otežavaju pravovremenu registraciju.
Govoreći o mogućem povećanju broja dolazaka iz Afganistana i uopće intenziviranju migrantske rute kroz Balkan, zbog aktuelne situacije u toj zemlji, Sesar kaže da je teško predvidjeti kako će ta dešavanja utjecati na broj osoba koje pristižu u ili putuju kroz BiH, ali da je realno očekivati da bi se taj broj mogao povećati.
Podsjeća da su Afganistanci najbrojnija grupa među osobama koje putuju balkanskom rutom, a sačinjavaju i najbrojniju grupu u BiH. Te osobe su, dodaje ona, trenutno u izuzetno teškoj situaciji.
- Ono što je najvažnije u ovom momentu je da vlasti u BiH obezbijede neophodnu podršku svim državljanima Afganistana, bez razlike na koji način su ušli u zemlju. To podrazumijeva i učinkovit pristup sistemu azila, adekvatne uslove za privremeni smještaj i obustavu tzv. dobrovoljnih povrataka za državljane Afganistana. Osim toga, države bi trebala da ubrzaju postupak razmatranja postojećih, ali i novih zahtjeva za međunarodnu zaštitu, kao i reviziju odbijenih slučajeva ako su te osobe još na teritoriju države - naglasila je Sesar.
Također, s obzirom na trenutnu situaciju u Afganistanu i visoki rizik od progona, Amnesty smatra sve žene i djevojčice prima facie izbjeglicama kojima je neophodno priznati status.
Komentirajući odnos Evropske unije prema pitanju migracija, Sesar kaže da je novi Pakt o migracijama i azilu, o čijem tekstu se trenutno vode pregovori, bio istinska prilika da se promijeni odnos EU, što uključuje postizanje sporazuma o boljoj kontroli puteva migracija, otvaranje sigurnijih i legalnijih načina sticanja statusa, izbjegličkog i migrantskog, te uspostavljanje efikasnog sistema monitoringa na granicama. Međutim, kako je ocijenila, sve upućuje na to da novi pakt neće donijeti velike promjene.
Što se tiče odnosa Evropske unije prema BiH, zaključuje kako on ostaje ključan u oblasti migracija.
- Evropska unija mora raditi s vlastima ne samo na pronalaženju hitnih rješenja svaki put kad imamo humanitarnu krizu, već na iznalaženju sistemskih i dugoročnih rješenja za upravljanje migracijama, osnaživanju kapaciteta postojećih institucija, kao i otklanjanju trenutnih prepreka u sistemu azila. Dakle, potreban je dugoročan strateški angažman, a ne samo reakcija na sad već predvidljive zimske krize - poručila je Jelena Sesar u intervjuu za Fenu.
(FENA) M. L.
