SARAJEVO, 25. marta (FENA) - Nakon tri godine implementacije, prošle semice su predstavljeni ključni rezultati projekata "Standardi i angažman za sprečavanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici" i "Sprovođenje normi, mijenjanje stavova", koje UN Women provodi u saradnji s Gender centrima Vlade Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, kao i organizacijama civilnog društva.
Najviše pažnje učesnika i učesnica izazvala je analiza troška nasilja u BiH, procijenjena godišnje na 65 miliona KM, a na osnovu 3.000 prijavljenih slučajeva nasilja u šest lokacija obuhvaćenih istraživanjem tokom 2016. i 2017.
U prezentaciji te analize objašnjeno je da procijenjeni troškovi usluga, koje obuhvataju rad centara za socijalni rad, policije, pravosuđa i zdravstvenog sektora, te specijalizovanih usluga koje pružaju organizacije civilnog društva, iznose 29 miliona KM godišnje, dok ostatak multisektorskog troška ide na teret preživjelih, kroz troškove puta, savjetovanja, lijekova, ali i smanjene mogućnosti da ostvaruju prihod tokom procesa oporavka od izloženosti nasilju u porodici.
Organizatori su napomenuli da veliki broj neprijavljenih slučajeva porodičnog i nasilja nad ženama u Bosni i Hercegovini te brojke čini još alarmantnijim.
Predstavnik UN Women u BiH David Saunders istakao je da su tim projektom željeli transformisati tradicionalne stereotipe o muškosti, kao i da je 6.000 mladih iz 40 srednjih škola u BiH uključeno u program prevencije, s posebnim fokusom na dječake, dok je više od 1.200 profesionalaca edukovano o standardima za sprečavanje i postupanje u slučajevima nasilja.
Navedeno je da se od ratifikacije Istanbulske konvencije, u nepunih pet godina, radilo na usklađivanju zakonodavnog okvira i politika koje definišu oblast nasilja nad ženama gdje su 32 lokalne politike usklađene s propisima iz Konvencije.
Stručnjaci i stručnjakinje u oblasti sprječavanja nasilja u porodici još jednom su ponovili da krivični postupci traju dugo uz nedostatak besplatne pravne, psihosocijalne i medicinske pomoći. Sudska praksa često zavisi od samih sudija jer ne postoji mehanizam za ujednačavanje primjene zakona.
Profesorica Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Džamna Duman poručila je da nepostojanje sistemskog pristupa u implementaciji postojećih zakonskih rješenja, kao ni djelotvornih reakcija institucija na slučajeve nasilja, predstavlja odgovornost države za nečinjenje.
- Postoji iskonski strah od sistema, porazno je da se žrtve boje institucija u vlastitoj zemlji - rekla je Duman.
SOS telefoni za žrtve nasilja u porodici u oba entiteta preusmjerava pozive u lokacijski najbliže Sigurne kuće, kojih u Bosni i Hercegovini ima osam. Ipak, u Federaciji BIH još se čeka na usvajanje Pravilnika o osnivanju i finansiranju Sigurnih kuća, koje više od 20 godina vodi nevladin sektor, oslonjen da dobru volju donatora, saopćeno je iz UN Women.
(FENA) M. B.