Jovanović: Kroz susretanje praznika Bog podsjeća koliko smo blizu jedni drugima

Jovanović pojašnjava da kad hrišćanin ispovijeda vjeru ne kaže vjerujem u nešto, nego vjerujem u konkretnog Boga. U Boga koji je došao u svijet, živio s ljudima, stradao za njih i vaskrsao. U Boga koji nam je svojim primjerom pokazao kako se čovjek voli, kako se čovjeku oprašta bezuslovnom ljubavlju onakvom kakvu nam je posvjedočio Hristos.

April ove godine mjesec je u kom su se "sreli" Uskrs, Pesah, Vaskrs i Bajram, za što je Jovanović kazala da nas kroz susretanje praznika Bog podsjeća koliko smo blizu jedni drugima.

- Kroz praznike se mi vjernici uzdižemo, a netom po njihovom kalendarskom završetku nastavljamo da padamo na ispitu svakodnevice. Kroz taj primjer najbolje se vidi koliko se vjera doživljava formalno ali ne i suštinski, a praznici su u stvari podsjetnik kako bi trebalo da živimo svakodnevno. Često me praznična atmosfera podsjeti na neku filmsku rolu koja se dobro odglumi, nakon koje nastavljamo po pravilu: ja ću tebi, ti ćeš meni zagorčati život. Zaboravljamo da je najbolji primjer vjere vjernik koji svojim životom svjedoči dobrog, a ne samo nominalnog hrišćanina, muslimana... - podvukla je, komentarišući kako se tokom blagdanskih dana bolje ophodimo jedni prema drugima, a kad prođu ponovo smo jedni prema drugima puni zamjerki.

Ona ističe da je hrišćanima primjer ljubavi Hristos koji prašta i voli ljude i koji i kada strada oprašta.

- Kako možemo vjerovati u Hrista a ne voljeti i ne praštati? Tada postajemo licemjeri i besplodne smokve. Nije lako pobijediti sebe ali vrijedi opet i opet pokušati. Moj suprug Vanja bi znao da kaže: Bog je dobar, Bog oprašta ali kako ću ja sa sobom... – dodala je Jovanović.

Govoreći o stalnoj potrebi da se bude bolji čovjek te o izazovu Vaskrsa, Jovanović kaže da je život lijep, još je ljepši kada pobijedimo sebe, svoje slabosti i kada izmamimo osmijeh... 

- Kada svojim obzirom pokažemo da smo svjesni da je čovjek ikona Božija, najsavršenije Božije stvorenje. Kada pokažemo da razumijemo u koga vjerujemo i poštujemo vjeru onoga kojeg susrećemo. Često mi je na pameti Gogoljeva rečenica: "Do jednostavnosti treba narasti". Jako sam bila srećna kada je patrijarh Porfirije u šetnji Baščaršijom do Stare crkve, mimo protokola, ušao u harem Begove džamije. To je divan primjer kako se čovjek čovjeku raduje. To što je patrijarh Porfirije uradio jeste suština dijaloga, u ovom slučaju međureligijskog – izraziti poštovanje drugome, porasti do jednostavnosti - podvukla je Olivera Jovanović.

Govoreći o nerijetkim povezivanjima vjere sa nacionalizmima i ksenofobiji, Jovanović smatra da se dešavaju iskliznuća i da naravno niko nije savršen, te da ciljano pogrešne interpretacije samo raspiruju neznanje i kako bi se u Sarajevu žargonski reklo "ublehe".

Komentirajući ulogu žene unutar vjerskih, crkvenih zajednica te da li postoji mizoginija unutar njih, Jovanović  misli da je u pitanju još jedna u nizu predrasuda o ženi u crkvi – vjerskoj zajednici.

-  Moje mišljenje jeste iskustveno i nije nikakva floskula jer sam odrasla u svešteničkoj porodici. Cijeli život sam među crkvenim klirom. Predstavljala sam Crkvu u kancelariji Svjetske konferencije religija za mir, a kasnije u Sekretarijatu Međureligijskog vijeća – blagoslovom mitropolita dabrobosanskog Nikolaja i  Svetog arhijerejskog sinoda SPC. Nekoliko puta sam bila član delegacije Srpske pravoslavne crkve na međunarodnim konferencijama. Ovih dana sam predložena za nominaciju u Upravni odbor Evropskog vijeća crkava u ime Srpske pravoslavne crkve. Radim u Patrijaršiji Srpske pravoslavne crkve. Možda se takvo mišljenje a koje spominjete uvriježilo zbog crkvene jerarhije (jerarhija - od jerarh - prvosveštenik. Hijerarhija je nastala od jerarhija) u kojoj su muškarci, što spada u kanon Crkve, koji je meni a ja sam žena, apsolutno prirodan i zbog mnogih situacija sa kojima se susreću sveštenici kroz svoj poziv i apsolutno opravdan - podvukla je Jovanović.

Olivera Jovanović naglašava da je Crkva zajednica u kojoj svi imaju svoje mjesto u kojem se sinergijom dopunjavaju muško i žensko.

- Svako daruje ono što najbolje može, tako da je meni misija kada mijesim krsni kolač i spremam ručak za parohijane, što sam činila više od dvadeset godina u Staroj crkvi na Baščaršiji, ravna misiji odlaska na neku konferenciju na kojoj predstavljam Crkvu. Jer i jedno i drugo jeste pozvanje Crkve, a Crkva je ovovremena. Moram da kažem i da niko nije glasnije progovorio protiv nasilja nad ženama nego patrijarh srpski Porfirije, ali se to nije toliko medijski propratilo, nažalost, iako je nasilje nad ženama problem društva cijelog regiona - istakla je.

Govoreći o običajima koji prate praznike Jovanović kaže da Božić sa sobom nosi mnogo lokalizama i najživopisniji je praznik ako se osvrnemo na običaje koji ga prate.

Božić slavi rođenje Hrista a rođenje svaka kultura zakiti svojim običajima. Vaskrs je praznik nad praznicima i otuda njegova univerzalnost  i u običaju - svi hrišćani svijeta za Vaskrs boje jaja. 

-  Vaskrs nije bojeno jaje, niti je Bajram baklava. Farbanje jaja za Vaskrs nema svoje kanonsko utemeljenje koliko ima običajno. Ljudi uvijek traže nešto opipljivo da bi i tako proslavili praznik. Postoje mnoga predanja vezana za farbanje jaja ali možemo govoriti o simbolici jer se iz jaja rađa život. Za crvenu boju mnogi kažu da je boja radosti a kroz Vaskrs se radujemo pobjedniku – životu. Iako smo ljudi koji volimo i njegujemo običaje, svaki praznik je važno provesti molitveno – na liturgiji u kojoj se najljepše susrećemo sa Bogom i ljudima i na kojoj se podsjetimo ko smo zapravo mi pravoslavni hrišćani. Na liturgiji se molimo između ostalih molitvi i "za mir svega sveta" - podvukla je.

Jovanović smatra da običaji nikada neće nestati pogotovo na ovim našim prostorima.

- Mislim da nam toga ne nedostaje i nikada neće nedostajati. Trebamo se boriti da nam ne nedostaje "ono malo duše" - podvukla je teologinja Olivera JOvanović u razgovoru za Fenu, povodom predstojećeg Vaskrsa.

Olivera Jovanović rođena je u Višegradu u svešteničkoj porodici. Završila je Prvu gimnaziju u Sarajevu, a zatim Bogoslovski institut Srpske pravoslavne crkve u Beogradu.

Više od dvije decenije se bavila međureligijskim dijalogom, prvo u međunarodnoj organizaciji Svjetska konferencija religija za mir/Religije za mir, sjedište New York, kancelarija Sarajevo, a potom u Međureligijskom vijeću BiH. U toku profesionalnog bavljenja dijalogom osmislila je projekat izgradnje građanskog društva kroz međureligijski dijalog kroz koji je implementirano mnogo ideja u cilju razumijevanja vjernika tradicionalnih crkava i vjerskih zajednica u BiH.

Od novembra 2022. godine radi u Patrijaršiji Srpske pravoslavne crkve u Beogradu. U braku je sa sveštenikom Vanjom Jovanovićem. Majka je troje djece.

(FENA) M. L.

Početna > Kultura